Velik je dan danas! Svetkovina svetog Franje iz Asiza. Ovaj čovjek svojom jednostavnošću i skromnošću oduševljava cijeli svijet već 800 godina. Stotine stranica napisane su o njegovom životu. I s pravom. Njegovo svjedočanstvo života i svetosti promijenilo je lice Europe i svijeta, a samim time i Katoličke Crkve. Sve je počelo jednostavnom rečenicom: „Franjo, idi i popravi moju Crkvu!“ I jest. No, sve prateći put poniznosti kroz poslušnost.

Čovjek Božji, „drugi Krist“, hodajuća radost, mali brat, čovjek za cijeli svijet. Različito su ga nazivali njegovi suvremenici. Esencija svetoga Franje bila je u snazi zrcaljenja Kristova lika u vremenu u kojemu je živio. On je onaj svetac koji je snagom svoga života, putem skromnosti, bez komplikacija, uspio postići ono za čime svi težimo. Sveti Franjo nam je primjer, a ne cilj; smjerokaz, a Isus put! Slavimo te, Oče jer si otajstva Kraljevstva objavio malenima – reći će danas Isus u Evanđelju. I slavimo te na daru franjevaštva koje na neizreciv način obogaćuje današnji svijet! Isus je Franji uputio još jednu provokaciju: „Franjo, komu želiš služiti: sluzi ili gospodaru?“ – „Gospodaru.“ – odgovori Franjo. – „Zašto onda ideš služiti sluzi?“ Komu ja danas služim? Sebi? Svijetu? Društvu? Državi? Ili Bogu? Služenje Bogu, gospodarenje je nad svime ostalim. Zato se toga ne treba bojati. Franjo nije bio naivan, nego itekako mudar. Znao je da služenje Kristu znači uzbiljenje smisla u svakoj pori njegova života. Nije odabrao služiti Isusu jer je to loše i njemu na štetu, nego zato što je iskusio da je to smisleno i da je to bolji dio svijeta.

Umor je sastavni dio ljudskog života. Isus nas poziva danas – doći k njemu. Umaraju nas ljudi, stvari, misli, osjećaji, vrijeme, društvo, mediji, politika – ponekad i mi sami sebe, a ni naš duhovni život nije uvijek za odmoriti se. Tko se u Bogu ne odmara, u svemu drugom se razbolijeva. Počinimo danas na Isusovim prsima i njegovom ramenu. Možda ćemo mu i reći što nas muči, međutim, koji put ćemo samo u tišini slušati otkucaje Njegova Presvetog Srca čiji ritam odmara, u čijem ritmu nekad plešemo, nekad plačemo, ponekad pak harmoniziramo simfoniju našega bića. Svakako, dođimo k Isusu zajedno sa svetim Franjom!

Hvala ti, Bože, na svakom franjevcu i franjevki! Hvala ti na daru Reda franjevaca konventualaca! Hvala ti na daru Franjevačkog svjetovnog Reda i njihovim članovima velikog srca! Hvala ti na mladosti, radosti i otvorenosti Franjevačke mladeži! Svako srce danas svečano kuca za osobiti dar naših dvojice mladih fratara fra Mateja Milića i fra Zvonimira Pervana koji će na današnji dan zauvijek predati svoj život Bogu po našoj zajednici Franjevaca konventualaca! Nema ljepšeg primjera ljubavi i predanja! Danas osobito molimo za njih i za nova duhovna zvanja! Neka nas sve štiti i prati zagovor Asiškog Siromaška – svetog Franje iz Asiza. Zaključimo ovo razmišljanje najdražom molitvom pred raspetim: „Svevišnji, dični Bože, rasvijetli tmine moga srca. Daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu, savršenu ljubav; smisao i spoznaju, Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinsku volju!“

Foto: Pixabay

Ivan M. Lotar
Fra Ivan M. Lotar brat je Reda male braće konventualaca (OFMConv.), katolički svećenik i župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskog i sv. Maksimilijana Kolbea u Zagrebu. Najviše na svijetu volim ljude i pomaganje ljudima. Temelj svakog radosnog življenja su odnosi te sam stoga odlučio pisati o njima. Svoje iskustvo temeljim na dugogodišnjem radu s velikim i malim skupinama ljudi iz svijeta kazališta i medija, ali i rada s djecom, mladima, bračnim parovima i vođenju individualnih razgovora.