Skrio si se iza grijeha, iza tjeskoba, briga za školu, djecu, obitelj, ljude, radno mjesto… Nemaš vremena da se susretneš s Bogom. Zapravo, nemaš vremena da se susretneš sa samim sobom.

Nemaš vremena da živiš, da budeš čovjek. Čitav život će ti proći u traženju i skupljanju nečega što ćeš odjednom izgubiti i naći ćeš se kao riba na suhom u tjeskobnom pitanju za smisao svega što si prošao. Sad je trenutak da iziđeš iz začaranog kruga u kojemu radiš da bi živio i živiš da bi radio. Zarađuješ za kruh i jedeš kruh da bi opet zarađivao za kruh. Moraš van iz tog ukletog kruga, na slobodu čovjeka koji živi i ljubi, koji je opušten, koji je stvaran, koji je prepušten u ruke Onoga koji ima tvoju sudbinu u rukama.

On te čeka. On te voli. On čezne za tobom. On zna da bez njega nećeš moći odživjeti život. Bog je to.

Sav prepušten ljubavi Isusa Krista i njegova Oca u snazi Duha Svetoga neka ti srce izgovara Isusovu molitvu: “ABBA”. Neka to tako potraje sedam minuta.

Nakon toga se prepusti sljedećoj istini: Isus je rekao da je On dobar pastir. Ti si ovca iz njegova stada. Ti si njegov vjernik. On te je označio svojim biljegom na krštenju i u sakramentu potvrde. On je sretan dok te vidi da ga slijediš. Kad zalutaš, on ide za tobom. On te čeka kad zaostaneš. On se brine za tebe kad te dugo nema na vidiku. On traži za tebe najbolju “pašu”. Nesretan je kad ti patiš. Spreman je za tebe sve učiniti. Kad izgladniš, daje ti za hranu čak vlastito tijelo. Kad iznemogneš grla isušena od žeđi, on te napaja svojom krvlju. Je li te itko ikad volio kao što te voli on?

Evo, sad si tu. Ali, jesi li zaista baš tu? Jesi li spreman zagledati se u njegove oči i slušati upijajući srcem i dušom svaku njegovu riječ? Koje su te misli odvele daleko? Koji te grijesi i krivnje tjeraju da bježiš od njega? Koje to brige odvode sve tvoje osjećaje nekamo daleko? Gdje si zapravo ovaj čas? Zapleten u kamenjare svojih tjeskoba ili izranjen ubodima ljudskih pogleda, riječi i svojih vlastitih neuspjeha? Isus te motri. Htio bi razgovarati s tobom. Htio bi na trenutak biti s tobom.

Gledaj njegov brižni pogled kako pretražuje sve predjele tvoga života da bi te pronašao i izveo na slobodu. Dok se ti gubiš, on je u potrazi za tobom. On pita za tebe. On šalje svoje glasnike da te pronađu. On čezne za tobom. Ti si mu biser života. Radi tebe je sišao na zemlju, uzeo ljudsko tijelo, dao se raspeti na križ i poslao svoju silu, snagu s neba, da bi njome pronašao izlaz iz tvojih slijepih ulica. Ne samo da te čeka, on te brižno traži. Ugledao te i ti si na svom bespuću zapazio njegov pogled i ubrzo začuo njegove korake kako ti se približuju.

Evo, Isus je već tu. Govori ti: ”Gdje si? Tražim te već danima i godinama. Zašto bježiš od mene? Zato stojiš tu zapleten u gustiš uzaludnih pokušaja da nađeš neki svoj život izvan mene?

Ti moj dragocjeni biser. Vrijedan si u mojim očima.

Imenom te zovem, ti si moj. Dođi, uzet ću te u naručaj, staviti na ramena radostan da sam te pronašao, vratit ćemo se tamo gdje život buja iz izvora i poljana natapanih tihom kišom moje ljubavi. Dopusti mi da ti zaliječim ranu, da te nahranim i napojim, da razlijem radost tvojim licem, obrišem suze i srce ti ispunim povjerenjem.

Moj Otac te ljubi. I ja te beskrajno volim. Nikad više nemoj otići od mene. Dođi! Gdje si? Shvati da te pitam gdje si? Zašto te nema dok sve ovo govorim? Ja sam uvijek tu, ali tebe gotovo nikad nema. Zato su tako samotna naša ročišta. Ti si sam u traženju sebe. Iziđi već jednom i barem zaželi da te oslobodim!

Ostani u tim mislima petnaestak minuta. Prepusti im se neka te preplave i u dubini tvoga bića potpuno uvjere. Sve su to riječi iz Svetog pisma, dakle Božje riječi, a ne ljudske. To je divna istina. Možeš li to povjerovati? A što, ako je sve to istina?

Tomislav Ivančić

 

Preuzeto sa stranice: hagio.hr

Foto: Unsplash