Pitanje: Kakvo je stajalište Crkve o prisluškivanju? Kada ono postaje smrtni grijeh? Postaje li ikada smrtni grijeh? Kako vjernici mogu razlučiti kada prisluškivanje prelazi u područje smrtnoga grijeha?
Odgovara vlč. Edward McIlmail, LC
Odgovor: Pitanje koje postavljate preširoko je za jednostavan odgovor.
Policajac koji prisluškuje privatni razgovor može biti opravdan ako misli da osobe kuju plan za pljačku banke. Ili roditelj može biti opravdan ako sluša telefonski razgovor svoga tinejdžerskog djeteta, ako sumnja da dijete ide prema ozbiljnim problemima.
S druge strane, ponekad je gotovo nemoguće ne čuti tuđe razgovore, primjerice u zrakoplovu tijekom leta.
Općenito, međutim, trebamo poštovati privatnost drugih. Sjetimo se zlatnog pravila. Prisluškivanje može uništiti povjerenje.
Pitate (čak tri puta!) može li slušanje tuđih razgovora biti smrtni grijeh. Možda vrijedi postaviti i drugo pitanje: kad bi prisluškivanje bilo „samo“ laki grijeh, biste li ga činili? Biste li nastavili s tim?
Ako je odgovor potvrdan, onda postoji ozbiljan problem. Svjesno odlučiti uvrijediti Boga znači da je osoba vjerojatno mnogo bliže smrtnom grijehu nego što misli.
Kao i mnoge stvari, prisluškivanje može odvesti osobu u područje smrtnoga grijeha; primjerice, ako sadržaj razgovora postane neprimjeren ili eksplicitan.
Također, onaj tko prisluškuje može saznati nešto što kasnije zakomplicira odluku koju mora donijeti. Kako objasniti svoju odluku a da se ne otkrije da su određene informacije dobivene na nepošten način?
Možda su i ovi razlozi dovoljni da se izbjegava prisluškivanje. Tko prisluškuje, riskira otvoriti „Pandorinu kutiju“.
Izvor: regnumchristi.com
Prijevod: M. Đ.
