Današnji zaštitnik je sveti Marko, evanđelist i mučenik, vjerni pratitelj apostola Petra i Pavla.
Rodio se u Jeruzalemu oko godine 10. Prema Djelima apostolskim ime mu je bilo Ivan, zvan Marko. Bio je sin Marije u čijoj se kući okupljala prva kršćanska jeruzalemska zajednica. Smatra se da je on onaj mladić koji je pobjegao bez odjeće kad je Isus uhvaćen (Marko, 14, 51-52). Bio je nećak Barnabe, s kojim je pratio apostola Pavla na prvom putovanju, a nakon toga je s Barnabom djelovao na Cipru.
Posebno je vezan uz svetog Petra, koji ga naziva „moj sin Marko“. Prema tradiciji, boravio je s Petrom u Rimu, gdje je prema njegovim propovijedima napisao svoje evanđelje, najkraće i vjerojatno najstarije od 4 evanđelja, nastalo prije 70. godine. Marko je pučki pripovjedač koji zbori jasno, jednostavno i nesporedno. Zaustavlja se na dragocjenim pojedinostima kojih kod ostalih evanđelista ne nalazimo.
Prema legendama, djelovao je na jadranskoj obali, u Libiji i Aleksandriji, gdje je osnovao kršćansku zajednicu, bio njezin prvi biskup i umro kao mučenik oko godine 68. Njegove kosti pronašli su 828. mletački trgovci i prenijeli ih u Veneciju. Sveti Marko postao je zaštitnikom grada i Mletačke Republike, a Mlečani su mu izgradili veličanstvenu baziliku.
Obično ga prikazuju s lavom. Legendarni prizori iz njegova života često su prikazani u likovnoj umjetnosti, a ističe se niz mozaika iz XIII. stoljeća u kapeli Zeno, u crkvi svetog Marka u Veneciji.
U hrvatskim krajevima svetom Marku posvećene su dvije katedrale, u Korčuli i u Makarskoj, a u Zagrebu, na Griču, drevna crkva svetog Marka postala je simbolom Gornjeg grada i vezana je za mnoga zbivanja u povijesti hrvatskog naroda.
Zazivaju ga u slučajevima okorjelosti i nekajanja, kod uboda kukaca, gušavosti, bolesti i izraslina na vratu, a zaštitnik je odvjetnika, pravnika, javnih bilježnika, zarobljenika, zatvorenika, staklara, vitražista, lavova, Egipta te mnogih biskupija, naselja, župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
