Mlada loza

0
119

Ovo je slika porušene plantaže na kojoj se vidi kako je mlada loza uspjela niknuti unatoč tome što je odlučeno da će polje biti prenamijenjeno za drugu uporabu. Ondje smo se supruga i ja prije osam mjeseci fotografirali nakon našeg vjenčanja. Fotograf koji je ugledao izdanak loze bio je presretan, kao i nas dvoje, ali brzo je dometnuo kako od nje neće biti ništa jer se sama za sebe nije sposobna pobrinuti.

Što dalje vrijeme odmiče od toga događaja sve dublje se on urezuje u moje misli i srce. Svakim danom taj mali izdanak loze, koji se drznuo niknuti iako je netko odlučio da tu loze više neće biti, sve više mogu usporediti s brakom koji smo supruga i ja sklopili pred našim nebeskim Ocem. Odlučili smo se na taj korak jer smo osjetili poziv za to u našim srcima od istog Oca. Odlučili smo se za taj korak unatoč tome što kažu da makroekonomski pokazatelji nisu povoljni, unatoč tome što ona studira, a ja radim posao koji me odvaja 250 km od nje preko tjedna, unatoč tome što je danas kupiti ili napraviti kuću bez abnormalno velikog kredita nemoguće.

Odlučnost kakvu sam osjećao kada me naš nebeski Otac potaknuo da zaprosim suprugu nisam do tada nikada osjetio u ovom darovanom mi životu. Srce je gorjelo, nisam imao mira dok to nisam uradio. Naši su bližnji imali sumnje i pitanja kako ćemo mi to sve izvesti bez novca, stalnog posla i bez krova nad glavom. Ipak, nismo se obazirali na njihova pitanja i komentare jer smo znali da je naš Bog vjeran Bog, da naš nebeski Otac ne ostavlja svoju djecu na cjedilu. Isto tako znali smo da će već kad nas poziva u brak i ostati s nama do kraja u toj priči te nas voditi kroz nju. Mirno i s ogromnim povjerenjem koje nam je udijelio po svojoj milosti prošli smo kroz taj period svadbe i na taj isti način prolazimo kroz sadašnje izazove.

Iskreno, brak je katkad težak poput korizme u kojoj se odričemo svojih grijeha i uobičajenog života. Kada takvi trenutci prođu, bliži smo Ocu nebeskom i On nas obilato nagrađuje za povjerenje, trpljenje i strpljenje.

Supruga i ja iščekujemo djetešce. To je Njegov dar nama za vjeru i odvažnost koji su potrebni za hod s Njim. Svjesni da smo grešni i da ne zaslužujemo ovakav ogroman dar, duboko Mu se utječemo za vodstvo kroz nove izazove.

Kao muškarac, muž i otac osobito se utječem sv. Josipu koji je sve što kroz ja sada prolazim prošao prije dvije tisuće godina. Tako da razumije u potpunosti sva pitanja, strahove i tjeskobe koje imam. Silno osjećam njegovu utjehu u teškim trenutcima i podršku kada trebam donijeti važne odluke.

Evo zašto povezujem naš brak i mladu lozu s početka priče. Kao što ona sama ne može uspjeti izrasti i razviti se, tako ni mi bez nebeskog Oca nećemo uspjeti u hodu kroz darovan život. One koji su Mu vjerni obilato nagrađuje. Stoga se ne osvrći na svaku prepreku, već kreni za Gospodinom, za našim nebeskim Ocem koji te voli i ljubi neizmjerno.

Budi blagoslovljen!

M. D. Samo jedan muškarac katolik osokoljen Duhom Svetim da napiše ovaj tekst.

 

Foto: JB Studio Photo & Cinema / Ljubuški