Nema sumnje da Adamovoj sreći nije bilo kraja kada je jednog lijepog dana ugledao Evu, kosti od njegovih kostiju i meso od njegova mesa. No želio bih više reći o tome kakav bi to svijet bio za biljno i životinjsko carstvo, ali i za čovječanstvo, da nije bilo Adama!
Prije nekoliko dana sudjelovao sam na simpoziju ‘Teologija tijela i problemi rodne ideologije’ u Ruah Woodsu, u američkom gradu Cincinnatiju. Bio sam šokiran kad sam vidio kako se mijenja lice muževnosti na zapadu. Naravno, bila bi velika greška kada bih rekao da se cijeli zapad mijenja ili da svi muškarci mijenjaju svoj pogled na muževnost. No reći da samo neki muškarci mrze svoju muževnost bilo bi vrlo nepromišljeno.
Što se tiče mene, mogu osobno reći da sam sretan muškarac, ne samo zato što to ja kažem, nego zato što ja s radošću shvaćam da moja supruga i djeca tako osjećaju. Osim što donosim kruh na obiteljski stol, moja je prisutnost izvor mira i utjehe. Moji zaposlenici željno iščekuju moj povratak na posao. Agonija mog izostanka zbog mojih putovanja u Indiju, a osobito u inozemstvo, napokon završava kad se vratim. Svakome nedostajem. Ne gledam na te prekrasne trenutke s ponosom, nego s osjećajem ispunjene svrhe.
Muškarac je kopija Adama, prototipa. Adam je autoritet, u pravom smislu riječi, iznad kreacije. Bog dovodi životinje Adamu, a Adam imenuje svaku od njih. On je također čuvar vrta.
Danas Adam naporno radi i spaja kraj s krajem. Diljem svijeta isto se događa svima Adamima. On voli kada mu njegova obitelj služi čašom vode, opranom i izglačanom odjećom te toplim obrokom, dok on crnči, bilo u tvornici, prijevoznom sredstvu ili za računalom u uredu.
Najveći i najjedinstveniji dio muževnosti je postajanjem ocem, bilo biološkim, bilo duhovnim. Tužno je da mnogi muškarci iz različitih razloga ne žele ili ne mogu začeti djecu, a svijet bi stao kada muškarac ne bi izvršavao tu odgovornost prema svome Stvoritelju koji je naredio njemu i njegovoj ženi da se ʻplode i množeʼ.
Duhovno očinstvo je izvor svake radosti za župnika koji voli pasti svoje stado. On također vodi svoje ovce na zelene pašnjake. I prelijepa korelacija postoji između tog dvoga.
Biološki otac izvor je naroda Božjeg, a njega hrani duhovni otac. Gdjegod obiluju djeca, također obiluje i svećenički poziv. Ako se smanji biološka muževnost, jednako se tako smanjuje i duhovna.
Kada bih odavao dojam da sam savršen muškarac, bilo bi to neistinito s moje strane. Pa ipak, u isto vrijeme, kada bih rekao da uživam u tome što sam muškarac svojoj ženi, otac svojoj djeci i djed svojim unucima, ne bi bilo dovoljno.
Volim biti ono što jesam. Ne bih volio biti ništa manje od muškarca.
Preveo: K.P.
