‘Dakle, ova je djevojčica tvoja unuka?’, čovjek me upitao. Ja sam kimnuo glavom. ‘A tko ti je onda ovaj dječak?’, opet je upitao. Rekao sam: ‘To je moj sin.’ On je bio zapanjen.

Mnogi se ljudi iznenade kada me vide kako se igram sa svojim unucima, koji imaju četiri godine, dvije godine i više od dva mjeseca, i sa svojim osmogodišnjim sinom. Tada je obično sljedeće pitanje: ‘Pa koliko ti imaš djece?’

Dakle, ja sam ponosan otac osmero djece (petero na zemlji, troje na nebu zbog spontanih pobačaja). Starija je kći rođena godinu nakon našeg vjenčanja 1990. godine. Tada sam imao 27 godina. Bio sam oduševljen vidjeti svoje prvo dijete, moju kćer koja sada ima 28 godina i koja je majka troje djece.

Pet godina kasnije moja je žena rodila naše drugo dijete. Isto kćer. Ona sada ima 23 godine. Tri godine kasnije došao je moj sin koji sada ima 20 godina. Njega je slijedila kći koja sada ima 15 godina. I tada je sedam godina kasnije moja žena porodila našeg najmlađeg sina koji sada ima osam godina.

Svih tih godina radosti su očinstva nadmašivala teškoće očinstva. Zbog pet carskih rezova, moja je supruga iskusila veliku nelagodu u prvih nekoliko mjeseci nakon poroda, a ja sam pomagao kod mijenjanja pelena, i onda kada su djeca bila nemirna. Da, katkad je to bilo usred noći. No kada vidite uzdah olakšanja na bebinom licu kada se ta pelena promijeni, osjetite olakšanje koje je veće od nelagodnog gubitka sna tijekom prvih nekoliko mjeseci nakon poroda.

Morali smo trčati za doktorima i u ljekarne da bismo se o njima brinuli kada su bila bolesna i katkad to još uvijek činimo. No ništa se ne može usporediti s onom radošću kada vidite njihove prve korake, čujete njihovu prvu riječ i svjedočite prvom pokušaju da razumiju riječ odraslih.

Bio sam i još uvijek sam dobar pripovjedač, a budući da sam otac koji svoju djecu podučava od kuće, pričanje je priča vrsta posla u kojem uživam.

Mali piknici na koje sam išao sa svojom djecom kada su bila malena uvelike su utjecali na njihovo sjećanje. Tog sam svjestan s radošću i zahvalnošću Bogu.

Ništa se ne može usporediti s radošću koju otac osjeti kada dolazi kući nakon posla s malenom igračkom ili poklonom za dječji rođendan. Usklici i sjaj u očima tih malenih anđela u ljudskom tijelu je bezvremensko blago, na čijem se sjećanju nikad neće moći nataložiti prašina. Jedna mi je starija gospođa jednom rekla: ‘Bez obzira na to koliko mi sin ima godina, još uvijek ga se sjećam kao djeteta u svojim rukama.’

Moja se djeca prema meni odnose s poslušnošću i poštovanjem. Također, njihov studij i uključenost u župne i druge, pro-life aktivnosti uistinu su radost. Naš je dom poput TV studija, u koji djeca dolaze i dijele svoja iskustva. Meni je samo 55 godina. Otac sam i djed. Djeca su poput strijela u tobolcu. Blagoslovljen sam time što imam petero djece i troje unučadi, a blagoslovljen sam i time što sam duhovni otac stotinama ljudi kojima služim.

Život mi je dao tolika dobra na kojima sam neizmjerno zahvalan Bogu. Uz moj brak, dar je očinstva nešto što mi je najdragocjenije.

Preveo: K.P.

Milagres Pereira
Milagres Pereira katolički je pro-life aktivist i predstavnik udruge "Human Life International" u Goi u Indiji. Vodi duhovno-edukacijske seminare, oženjen je i otac je petero djece.