Jedno od meni najdražih sjećanja na mog oca jest kada bi me odveo u „Tiatro‟ (na našem jeziku ʽkazališteʼ). Bilo nas je petero djece. I pretpostavljam da nas je otac vodio naizmjence budući da bi bilo skupo da nas je vodio sve zajedno.

To bi on učinio ovako. Rekao bi mi da se obučem i da potajice odem do kapelice ispred naše kuće koja je bila otprilike 100 metara od same kuće. I ja bih ga tamo morao čekati. Tada bi on došao, a mi bismo se oboje odvezli biciklom do „Tiatra‟. Ne sjećam se čitavog tog događaja. Bio sam premlad. No vrlo se jasno sjećam vožnje biciklom!

Otac je draga osoba u djetetovu životu. Njegove sitne geste ljubavi znače mnogo njegovoj djeci. Za njih su one poput dnevnih blaga ili iznenađenja koja im uljepšaju dan. Moj bi otac rijetko dolazio kući bez slatkiša. Po zanimanju je bio krojač i kad bi se vraćao kući, potrudio bi se pokupiti nešto slatkiša iz usputne trgovine. Bilo je to na naše oduševljenje.

Ovakve stvari polako nestaju iz naših domova danas. Glavni je razlog taj što većina očeva nije prisutna. Nema ih kod kuće. Oni su ili u Zaljevu ili u nekoj stranoj zemlji gdje rade kako bi preživjeli. Često i oni očevi koji rade blizu svojih domova dolaze kući svake večeri umorni i iscrpljeni. Obitelj tako trpi, a time i djeca.

Sjećam se čovjeka u Bangaloreu gdje sam držao duhovne vježbe za parove, a kojeg je duboko dirnuo moj govor o roditeljstvu. Prišao je k meni na kraju trećeg dana i zamolio me da mu pomognem donijeti dobru odluku. O čemu se radilo?

Odlazio bi na posao vrlo rano ujutro i vraćao bi se kući nakon 8 sati navečer. Kada bi otišao na posao, njegova bi djeca spavala, a kada bi se vratio kući, ona bi već otišla na spavanje. Sveukupno bi četiri i pol sata proveo putujući. Odlučio je dati otkaz. Bez novog posla na vidiku, počeo je puno moliti za novi posao. Nakon mjesec dana imao je dvije ponude. Jedan mu je posao nudio gotovo dvostruku plaću, no uključivao je pet sati putovanja. Drugi je posao nudio nešto manju plaću od njegova bivšeg posla, ali je zahtijevao 11 minuta hoda do posla. Očito je prihvatio drugu ponudu. Taj mu je posao nudio manju plaću, no omogućio mu je četiri sata više s obitelji.

J. K. Chesterton kaže: „Čovjek bi trebao mijenjati materijalni svijet kako bi on odgovarao njegovoj duši, a ne dušu kako bi ona odgovarala materijalnom svijetu.‟

Kao otac petero djece i djece troje unučadi, proveo sam svoje najbolje dane igrajući se na sve četiri sa svojim „puzavcima‟, „hodačima‟ i, mogli bismo reći, „biciklistima‟. Igranje skrivača čak i u mojoj dobi od 55 godina zanima me jednako kao i onda kada sam postao otac prije više od 25 godina.

Citat iz Evanđelja po Mateju 28, 20 „Ja sam s vama uvijek…‟ trebao bi odzvanjati svim zaposlenim očevima i trebao bi ih podsjećati da je naše vrijeme s djecom ograničeno zbog krhkosti našeg zdravlja i konačna odlaska s ovoga svijeta. Stoga bismo trebali u njima ostaviti dobra sjećanja kao muževi i očevi!

 

Preveo: K.P.

Foto: Pixabay

Milagres Pereira
Milagres Pereira katolički je pro-life aktivist i predstavnik udruge "Human Life International" u Goi u Indiji. Vodi duhovno-edukacijske seminare, oženjen je i otac je petero djece.