U razgovoru za španjolski portal Omnes, Scott Hahn, poznati teolog i biblijski znanstvenik, promišljao je o središnjoj ulozi Biblije u kršćanskom životu i njezinoj povezanosti s liturgijom. Naglašava važnost ekumenskog dijaloga i izazov ponovnog otkrivanja euharistijskog čuda, ključa žive i autentične vjere.
Hahnovo obraćenje na katoličanstvo, prije gotovo 40 godina, kada je bio protestantski pastor, označilo je prekretnicu u njegovu životnom putu i učinilo je da sva njegova prethodna istraživanja i razmišljanja dobiju novo i puno značenje unutar Katoličke Crkve, omogućujući mu da izgradi mostove između različitih kršćanskih tradicija. Istaknuti biblijski teolog i katolički apologet međunarodnog ugleda, Hahn je profesor biblijske teologije i nove evangelizacije na Sveučilištu Kalifornija, Berkeleyu, Franjevačkom sveučilištu u Steubenvilleu, Ohio (SAD). Njegovo duboko poznavanje Svetog pisma i sposobnost prenošenja složenih teoloških istina na pristupačan način dvije su njegove glavne karakteristike, kako u njegovu nastavnom radu, tako i u njegovim brojnim knjigama, među kojima su naslovi poput Rim, slatki dom, Gozba jaganjčeva , Razumijevanje Svetog pisma ili Kratki vodič za čitanje Biblije.
Američki teolog osvrnuo se na ekumenski dijalog, napominjući da katolici i protestanti imaju više sličnosti nego razlika te nudi uvide o tome kako katolici mogu ponovno otkriti prakse poput razgovorne molitve i svakodnevnog čitanja Biblije. Njegovi uvidi o euharistiji kao stvarnoj prisutnosti Krista i njegov poziv na „euharistijsko divljenje“ odražavaju dubinu njihove vjere i predanost apostolskom učenju.
Produbiti razumijevanje Biblije
„Smatram vrlo važnim da svi katolici razumiju istinu koju je izrazio sveti Jeronim: “Nepoznavanje Svetog pisma je nepoznavanje Krista.” Želimo poznavati Krista, slijediti ga i podrediti svoje živote, svoj rad i svoju obitelj njegovu gospodstvu. Ali kako to možemo učiniti ako ga ne poznajemo kroz njegovu Riječ?“ poručio je.
Biblija je opsežna i sastoji se od ukupno 73 knjige. „Posvetio sam svoj život, i profesionalno i osobno, proučavanju sa strašću. Znam da se može činiti zastrašujućim; nije lako. Zato bih potaknuo ljude da svaki dan čitaju Evanđelja, čak i ako je to samo poglavlje ili pola poglavlja. Upoznajte Gospodina Isusa Krista na osoban način; to neće samo voditi vašu molitvu, već će i osvijetliti vaš brak, obitelj, prijateljstva i posao“, kazao je i nadodao: „Kad katolici počnu čitati Sveto pismo, otkriju izvanrednu i istinski praktičnu milost.“
„Kad sam proučavao Sveto pismo na fakultetu, a kasnije i na doktorskom studiju, otkrio sam nešto fascinantno: Sveto pismo, ili Biblija kako je mi zovemo, zapravo je liturgijski dokument. Od početka je sastavljen za čitanje u liturgiji.“
Pažljivo čitajući, shvaća se da nas uvijek upućuje na štovanje, na žrtvu, na svećenike koji vode Božji narod, narod čiji je pravi identitet biti njegova obitelj. „Kako sam dublje ulazio u to, shvatio sam nešto šokantno: ja, kao protestantski, evangelički, prezbiterijanski pastor, želio sam biti novozavjetni kršćanin. Ali dok sam to proučavao, otkrio sam da Isus koristi izraz ”Novi zavjet” samo jednom.“
I kada to čini? Ne u Propovijedi na gori, nego u Gornjoj sobi, na Veliki četvrtak. U Luki 22, 20 uzima čašu i kaže: „Ova čaša je novi savez u mojoj krvi“ na grčkom, Novi zavjet, „koja se za vas prolijeva“. I onda ne kaže: „Napišite ovo meni na spomen” nego: “Činite ovo meni na spomen.” Što je “ovo”? Mi to zovemo euharistijom, ali On to nije tako nazvao. Kako ga je On nazvao? Novi zavjet, kyne diatheke“, objasnio je Hahn.
„Dakle, kao novozavjetni evangelički protestant, shvatio sam da je ‘Ovo’ bio sakrament mnogo prije nego što je postao dokument. I to sam otkrio u samom dokumentu. To nije obezvrijedilo tekst koji nazivamo Novim zavjetom, već mi je otkrilo njegovu liturgijsku prirodu: znak koji nas upućuje natrag na ono što je Isus ustanovio, ne samo da nas pouči, već da se dâ u svetoj euharistiji.“
Otkriće da je Novi zavjet bio sakrament prije nego što je postao dokument ne samo da pokazuje da je dokument podređen sakramentu, već da sveta euharistija osvjetljava njegovu istinu na način koji mijenja naše razumijevanje. Jer, u konačnici, dokument je liturgijski kao i sakrament. Zajedno su nerazdvojno ujedinjeni.
Nadalje, govoreći o euharistiji, kazao je kako se pitao: „Može li Isus to pretvoriti u svoje vlastito Tijelo? Naravno, On je dovoljno moćan; voli li nas dovoljno da nas hrani svojim tijelom i krvlju? Da, ima smisla.“
„Kada sam dublje istražio Bibliju, otkrio sam da su se rani crkveni oci slagali oko stvarne prisutnosti Krista u euharistiji. To me izazvalo da u to povjerujem i, vjerom, prihvatio sam da Krist nije samo došao u ljudskom obliku, već nam se i daje u kruhu i vinu kao svoje Tijelo i Krv. Nakon gotovo 40 godina kao katolika, ova istina me još uvijek dotiče jednako kao i tada. Gotovo je previše dobro da bi bilo istinito. Ovo je Kristovo uskrslo Tijelo, Krv, Duša i božanstvo.“
To je bit Evanđelja za nas kao katolike. Stoga moramo svaki dan iznova otkrivati ovu tajnu. I nema boljeg načina za to nego posjetom crkvi i klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom. Bilo u tabernakulu ili izložen u pokaznici, ovaj čin podsjeća nas da hodamo u vjeri, a ne u gledanju. Ono što izgleda kao kruh, u stvarnosti je sam Krist.
Preveo: M. Đ.
Izvor: omnesmag.com
Foto: Unsplash
