Karol Józef Wojtyła rođen je u poljskim Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakova, 18. svibnja 1920. Nakon završetka studija na višoj školi “Marcin Wadowita” u Wadowicama, 1938. upisuje se na sveučilište Jagiellonian u Krakovu.
Kad su nacisti zatvorili sveučilište godine 1939., mladi je Karol (od 1940. do 1944.) radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici “Solvay” kako bi mogao zaraditi za život te izbjegao deportaciju u Njemačku.
Osjetivši poziv na svećeništvo, od 1942. u tajnosti pohađa predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakovske nadbiskupije. Istodobno, jedan je od promicatelja “Rapsodijskog kazališta” koje je također djelovalo u tajnosti.
Nakon rata nastavlja studij na krakovskoj bogosloviji, koja je ponovno otvorena, i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian, sve do svoga svećeničkog ređenja u Krakovu, 1. studenoga 1946. Poznavajući Wojtyłine iznimne sposobnosti i darovitost, tadašnji krakovski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapieha Wojtyłu šalje na daljnji studij u Rim, gdje postiže doktorat iz teologije (1948.) s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa.
Godine 1948. vraća se u Poljsku gdje obavlja službu kapelana u Niegowiću, a potom studentskog kapelana u župi sv. Florijana u Krakovu. Kasnije postaje profesorom iz moralne i etičke teologije na krakovskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu.
U 38. godini života, 4. srpnja 1958., Wojtyła postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakowu po rukama nadbiskupa Eugeniusza Baziaka. Šest godina kasnije, tijekom održavanja Drugog vatikanskog koncila, papa Pavao VI. imenuje ga krakovskim nadbiskupom 13. siječnja 1964.
Pavao VI. imenovao ga je i kardinalom 26. lipnja 1967. Kao nadbiskup sudjelovao je na Drugome vatikanskom koncilu (1962. – 1965.), pruživši važan prinos u izradi konstitucije “Gaudium et spes”. Kardinal Wojtyła sudjelovao je također na pet skupština Biskupskih sinoda prije svoje papinske službe.
Papa Pavao VI. umire u papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu 6. kolovoza 1978. Nasljeđuje ga, ali samo na 33 dana, kardinal Albino Luciani koji uzima ime Ivan Pavao I., no on umire u noći s 28. na 29. rujna 1978. i već 14. listopada otvara se nova konklava. Dva dana kasnije, 16. listopada, Karol Wojtyła izabran je za Papu.
Nakon punih 455 godina izbor je pao na ne-Talijana, prvoga slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyła uzeo je ime dvojice svojih prethodnika – Ivan Pavao II.
Svojom osobnom neodoljivom toplinom, neposrednošću i prirodnom karizmom izuzetno je snažno djelovao putem suvremenih elektronskih medija, šireći svoje poruke i u najzabitnijim dijelovima Zemlje.
U 26 godina svoga pontifikata, posjetio je 130 država, proputovao 1,2 milijuna kilometara, obišao krug zemaljski oko 30 puta i posjetio oko 850 gradova. Zalagao se za mir i zagovarao pravo svakoga naroda na svoju državu, samostalnost i suverenost. Osmislio je sintagmu “kultura života” i promicao međureligijski dijalog. Zagovarao je jedinstvo kršćana i pokazao otvorenost prema drugim vjerskim zajednicama. Prvi je papa koji je ušao u džamiju i sinagogu.
Među mnogobrojnim glavnim dokumentima posebno mjesto zauzima 14 enciklika, 13 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 41 apostolsko pismo.
Tomu treba pribrojiti i Papine knjige “Prijeći prag nade” iz 1994., “Dar i otajstvo: uz pedesetu obljetnicu mog svećeništva” iz 1996. i “Rimski triptih” iz 2003.
Za vrijeme pontifikata napisao je i izgovorio oko 15 000 raznih govora i dokumenata, mnoge knjige, pjesme i drame. Imenovao je 231 kardinala i zaredio 321 biskupa. Proglasio je novih 1338 blaženika i 482 novih svetaca. Snažno je utjecao na demokratsku preobrazbu istočnoeuropskih zemalja.
Nijedan se papa nije susreo s tolikim brojem ljudi: na više od tisuću općih audijencija sudjelovalo je više do 16 milijuna hodočasnika. Pored toga Papa se susreo s milijunima ljudi tijekom svojih putovanja diljem cijeloga svijeta. Brojni su također ljudi iz vlasti koje je Papa primio u audijenciju.
Papa Wojtyła utemeljio je institut “Ivan Pavao II.” te institut “Populorum progressio” za domorodačke narode Južne Amerike. Pored toga utemeljio je Papinsku akademiju za život i Papinsku akademiju za društvene znanosti. Ustanovio je Svjetski dan bolesnika (koji se svake godine slavi 11. veljače) te Svjetski dan mladih.
Vječni Bog pozvao ga je u svoj dom u subotu 2. travnja 2005., u 21.37 sati. U trenutku smrti Ivana Pavla II., koji je umro u privatnim vatikanskim odajama, uz njega su u duhu i molitvi bili vjernici širom svijeta, osobito stotinu tisuća njih na Trgu sv. Petra, a Papin odlazak intenzivno je posredstvom medija pratio čitav svijet.
Papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim 1. svibnja 2011. te odredio kao njegov blagdan datum služenja prve svete mise na dužnosti pape, 22. listopada. Svetim ga je proglasio 27. travnja 2014. papa Franjo.
Papa Ivan Pavao II. imao je poseban odnos s Hrvatskom i Hrvatima. Rodio se u dijelu Poljske, koji se zove i Bijela Hrvatska. Aktivno se zalagao za ostvarenje hrvatske težnje za samostalnom državom. Vatikan je prvi u svijetu objavio 3. listopada 1991. da djeluje na međunarodnom priznanju Lijepe Naše, a službeno je priznao Hrvatsku i Sloveniju 13. siječnja 1992. Hrvatskoj je papa Wojtyła pružao svestranu i trajnu potporu te je sve do svoje smrti ostao našim zagovornikom i prijateljem te ga možemo nazvati „hrvatskim papom“. Blagdan Male Gospe 8. rujna 1991. godine proglasio je svjetskim danom molitve za mir u Hrvatskoj. Posjetio je Hrvate pet puta, Hrvatsku tri puta te Bosnu i Hercegovinu dva puta. Proglasio je svetima Leopolda Mandića i Marka Križevčanina, a blaženima kardinala Alojzija Stepinca, Ivana Merza i Mariju Petković. Zaštitnik je mnogih naselja, župa, crkava, kapela i ustanova diljem svijeta, ali i u našoj domovini Hrvatskoj.
Molitva za obitelj pape Ivana Pavla II.
Bože, od kojega nam dolazi svako očinstvo na nebu i na zemlji,
Oče, koji si ljubav i život,
učini da svaka ljudska obitelj na zemlji,
po tvome Sinu rođenom od žene
i po Duhu Svetom,
postane izvorom božanske ljubavi
za uvijek nove naraštaje.
Učini da tvoja milost vodi misli i djela roditelja,
za dobro njihove obitelji
i svih obitelji na svijetu.
Neka mladi naraštaji u obitelji nađu
snažnu potporu za čovječnost
i rast u istini i ljubavi!
Neka ljubav osnažena milošću sakramenta ženidbe,
bude jača od svake nemoći i beznađa,
koje zahvaćaju naše obitelji.
Na kraju Te molimo za zagovor
svete nazaretske obitelji,
da Crkva u svim narodima na zemlji
može plodonosno ispuniti svoje poslanje u obitelji i po obitelji,
po Kristu, našem Gospodinu,
koji je put, istina i život,
u vijeke vjekova.
Amen.
