Na adresu našeg uredništva pristiglo je anonimno svjedočanstvo žene koja nam je otvoreno željela posvjedočiti o posljedicama pornografije u svojoj obitelji. Pročitajte kako se borila s činjenicom da njezin suprug redovito gleda pornografske sadržaje i kako je naučila mrziti grijeh, ali ljubiti grešnika.

 

Hvaljen Isus i Marija.

Prije svega želim da ovo što ću napisati bude snaga ženama koje prolaze istu borbu, ali i poticaj muževima da se bore.

Ja nosim mnoge rane iz svog djetinjstva. Brak mojih roditelja bio je tuga, jad, očaj i borba za opstanak. Nikad nisam primila dovoljno ljubavi s njihove strane koliko sam trebala. To vidim danas. Tu su još i rane o kojima ne želim pisati.

Udala sam se jako mlada. Zaljubljena do ušiju u osobu u čijoj sam se prisutnosti osjećala bitno, voljeno i prihvaćeno. Moj brak nije bio idiličan, ali je bio podnošljiv do jedne granice. Muž je imao problema s alkoholom i znam da sam u to vrijeme razmišljala da ću ga napustiti ako se to bude nastavilo. Bilo me je sram kada bismo se našli negdje u društvu, a on bi bio pijan. Bitka s duhom alkoholizma trajala je nekih 6-7 godina. Moj je muž doživio obraćenje i tako je alkohol postao naša prošlost. Živjela sam u idili svoga braka. Imala sam sve što sam sanjala. Kuću, auto, djecu, skladan brak, divnog i brižnog muža koji moli svaki dan, odlazi na ispovijed, mise, klanjanja, krunice, duhovne obnove…

Nakon nekog vremena, duhovni život mog muža postajao je sve siromašniji. Imali smo problema s financijama pa je radio za dvoje. Sjećam se da sam u jednom trenutku imala osjećaj da moj muž nešto krije od mene. To sam povjerila jednoj svojoj prijateljice, a ona je rekla kako on puno radi, umoran je i sigurno o svemu puno razmišlja pa mi se možda zbog toga učinilo. No ja sam i dalje imala taj osjećaj. U njegovu pogledu znala sam da nešto nije kako treba. Nedugo nakon toga otkrila sam strašnu i mračnu stranu u svome braku. Pornografiju. Moj muž gleda pornografiju? Mislila sam kako ga je ponijelo. Kako je imao napast, ali da će se ispovjediti, pokajati i truditi da to više ne gleda. I sama sam katkad dolazila u napast da si upalim nešto takvog. Međutim, Bog je tako htio pa sam u sljedećih nekoliko mjeseci ponovno imala priliku vidjeti kako moj muž ne odustaje. Kako i dalje gleda pornografske sadržaje, ne moli kao nekada, ne ispovijeda se. Počela sam lagana brinuti i padati u očaj.

Išla sam na ispovijed kod nekoliko svećenika, tražila savjete što učiniti, slala poruke svećenicima koje poznajem i ne poznajem. Svi su oni odgovorili na moja pitanja, ali ja sam se i dalje borila sa sobom. Padala sam u depresivna stanja. Moj život jednostavno nije imao smisla. Muž me vara. Ja mu nisam dovoljna. Sve ove godine mog braka čista su laž. On me nikad nije volio. Oženio me samo da ublaži svoju požudu. Ja mu služim samo za to. Možda ima nastrane sklonosti. Možda su moja djeca ugrožena u njegovoj prisutnosti… Milijun pitanja vrtjelo se po mojoj glavi. Često sam išla na razgovor sa svećenicima. Tako bi mi barem jedno vrijeme bilo lakše. Dok se opet ne bih suočila s činjenicom da moj muž ne odustaje, da mu je pornografija i dalje omiljena zanimacija kada ostane sam. Nisam mogla dalje. Rekla sam mu da znam. Poricao je. Jednu sam mu večer napisala poruku da znam i više nego što on to misli, da znam da laže kada to poriče i da istina oslobađa. U poruci koju mi je vratio priznao je. No i dalje je gledao. Možda sada nešto rjeđe nego prije, ali i dalje je gledao.

Moje emocionalno stanje je bilo užasno. Razmišljala sam da si oduzmem život, da otvorim plin i ugušim se. Dolazila sam u napast da popijem tablete i skončam. Jednostavno me ništa drugo nije zanimalo. Bila sam izdana, razočarana, povrijeđena, slomljena. Molila sam devetnice, krunice, razne molitve za brak, stavljala blagoslovljenu sol na odjeću. Padala sam i dizala se. Kada bih vidjela da gleda, gledala bih i ja. Jedno sam se vrijeme tjerala da gledam. Gadilo mi se, ali sam se tjerala da gledam. Htjela sam biti gora od njega. Slomiti ga kako je on mene slomio. Vratiti mu još gorom mjerom. Prevariti ga. Jednog sam dana bila toliko depresivna da sam ležala, jaukala u boli. Duša me tako boljela, a moje je tijelo propadalo. Gubila sam snagu i nisam imala ni snage ni volje za ništa. Nisam imala izlaza. Samo molitvu. Pala sam na koljena u zavapila: ‘Gospodine Bože, Isuse, moj Spasitelju! Ja te molim da učiniš nešto. Zar ne vidiš da ja više ne mogu?’ To sam rekla tako glasno. U tom su trenutku suze stale, a ja sam dobila snagu. Intenzivno sam molila za naš brak i za svog muža. Onda sam opet pala u molitvi, pa se opet digla.

I, eto, tako i danas živim, od padova i ustajanja. Suicidalnih misli više nemam. Mužu redovno dajem do znanja da znam što radi. On poriče to i ne priznaje. Nažalost. Redovno se briše povijest pregledavanja, ali se ipak sve vidi. Netko ne zna da se i pobrisane stvari mogu vidjeti. Katkad dok je moj muž u drugoj sobi, meni po molitvi krenu slike. Slike Sodome i Gomore. I ja znam da u tom trenutku on gleda takve stvari. U to sam 100 % uvjerena. Ja snagu crpim u Gospodinu. Nisam savršena, grešna sam. Padnem u molitvi pa ustanem. Padnem i tijelom i duhom. Bude dana koje preležim, bezvoljna i beživotna. Ovo boli i razdire dušu i srce. Ovo je moj križ. Nekad zahvalim Bogu na njemu, nekad ga prezirem. Nekad sam i na Gospodina bila ljuta što je to tako. Moj svijet o savršenom mužu je nestao. Moje povjerenje rasprsnulo se u svemir. No vjera da me taj čovjek ipak voli i da je u zamci Zloga iz koje se ne zna iščupati, drži me još uvijek tu gdje jesam. Da nisam tražila snagu u Bogu, hodala po ispovjedaonicama i gušila se u suzama pred svećenicima, danas vjerojatno ne bih bila s njim.

Svi vi koji imate problem, krenite u borbu, molim vas to u ime Isusa koji je umro za naše grijehe, u ime djece koju imate i u ime vaših supružnika, koji trebaju nadljudsku snagu kako bi svakog dana preživjeli. Svima želim obilje Božjeg blagoslova.

 

(Imate li i vi možda kakvo svjedočanstvo borbe s pornografijom? Možete ga poslati na našu adresu muzevnibudite@gmail.com i mi ćemo ga anonimno objaviti.)

 

Foto: Pixabay