Upoznali smo se zagovorom svetog Josipa posredstvom zajedničke prijateljice. Nakon upoznavanja shvatili smo da smo se oboje u isto vrijeme molili svetom Josipu da nam isprosi kod Isusa i Marije životnog suputnika odnosno suprugu/supruga.
Vjenčali smo se već iduće godine, i pošto smo odmah znali da samo čudom možemo imati vlastito biološko dijete, ubrzo smo pokrenuli postupak kako bismo jednog dana postali posvojitelji jednog ili više djece.
Pristali smo da nas se odabere i za posvojenje djeteta koje bi imalo manje do srednje teške zdravstvene probleme.
Godine su prolazile i prolazile, ali nas nadležne državne službe nisu odabirale za posvojitelje i iako nikada nismo gubili vjeru, počeli smo osjećati nezadovoljstvo sustavom i bili smo tužni te na granici da počnemo gubiti nadu u ostvarenje posvojenja.
I tada, nakon 6 godina strpljivog čekanja (iako smo se čitavo to vrijeme intenzivno molili na tu nakanu) odlučili smo čvrsto, u godini svetog Josipa žarče nego ikad zamoliti svetog Josipa za njegov zagovor. Započeli smo moliti 9 srijeda na čast svetog Josipa i već prve srijede dobili smo poziv nadležne službe nakon mnogo godina…
Zatim smo kroz čitavo to vrijeme velike devetnice svetom Josipu, dobivali nove pozive i dodatne informacije (i to u pravilu srijedama), da bismo na sam blagdan svetog Josipa bili pozvani na upoznavanje dvije male zdrave djevojčice.
Te dvije djevojčice smo odmah prepoznali kao našu djecu koju smo toliki niz godina nosili u svojem srcu. Odmah smo rekli da i posvojenje je postalo stvarnost, nevjerojatno
lijepa i radosna stvarnost i riječi ne mogu opisati naše emocije, radost, ispunjenje… jer to su bile one… Isusov i Marijin dar po zagovoru svetog Josipa…
Zagovor svetog Josipa je bio toliko jak i očit da smo svedočenjem bližnjima dodirnuli čak i one koji inače nisu na putu vjere.
Živio Isus, Marija i Josip!
Svjedočanstvo je prvotno objavljeno u Glasniku sv. Josipa. Ovdje ga objavljujemo uz dopuštenje autora.
Foto: Pixabay
