Svaki je dan prilika da ti i ja ponovno počnemo, da ponovno prisvojimo svoje vječno i božansko nasljeđe.
Bog nas, kroz naša poniženja i neuspjehe, poziva da započnemo iznova – s Njim.
Zbog toga se svetom Augustinu često pripisuje izreka da je ključ duhovnog života: početi ponovno, ponovno i ponovno.
Ako se borite s duhovnom lijenošću, ako vam nedostaje božanske životne snage, ako se osjećate jadno… ali želite postati svetac, onda je ovaj tekst za vas.
Pa kako pobijediti usamljenost, požudu, izgubljenost i lijenost?
Vaša jutarnja rutina određuje vašu budućnost
Nije pretjerivanje reći da se sve svodi na jednu stvar: vašu jutarnju rutinu.
Kao što se kuća gradi na čvrstom temelju, tako se i dani vašega života grade na vašoj svakodnevnoj jutarnjoj rutini.
Suprotno tome, ako temeljni zid kuće počne pucati ili se savijati, kuća će se s vremenom slegnuti, a možda i urušiti.
Kao što automobil vozi na četiri gume, tako će i vaši dani počivati na vašim jutrima.
Ako je samo jedna od četiri gume prazna, automobil ne može normalno voziti. Na isti način, ako nemate čvrstu, dosljednu i životvornu jutarnju rutinu, vaš život neće nikamo napredovati.
Vaša jutra određuju vaše dane, dani određuju mjesece, mjeseci određuju godine, a godine određuju vaše nasljeđe.
Drugim riječima, velika vizija vašeg života ovisi o naizgled malim stvarima – o tome kako započinjete svaki dan.
Isprike nisu dopuštene
Ipak, duh je spreman, ali tijelo je slabo. Naša duša želi biti sveta. Ali tijelo govori: „Ne još.”
Zbog toga odgađamo svetost.
Isus je svetu Faustinu Kowalsku upitao: „Dokle ću te još podnositi i dokle ćeš Me odgađati?”
Faustina se opirala svom pozivu odlazeći na ples u poljskom gradu Łódźu.
Poput Faustine, i mi izbjegavamo Boga. Tražimo izgovore.
„Nemam dovoljno vremena.”
„Treba mi odmor – ne mogu žrtvovati san.”
No oni koji sada ne odvajaju vrijeme za Boga provest će cijelu vječnost žaleći zbog toga. Isto tako, oni koji ne žele žrtvovati malo sna na zemlji bit će osuđeni na vječni nedostatak odmora.
Kao što je Isus pitao Faustinu, tako pita i nas:
„Koliko ćeš Me još dugo odgađati?”
Ništa nas ne može opravdati za zanemarivanje naše duhovne službe Bogu.
Bez jutarnje discipline ne uspijevate biti učenik
Prije nekoliko godina osjetio sam želju da učinim nešto više i budem otvoreniji za Boga. Često bi me riječi svetaca nadahnjivale da težim većim stvarima.
Primjerice, sveta Terezija Avilska rekla je:
„Vjerujem da Bog pomaže onima koji se odvaže činiti velike stvari radi Njega i nikada ne iznevjeri one koji se potpuno uzdaju u Njega.”
Sjećam se kako sam rekao Bogu da želim učiniti više i biti više za Njega.
Nakon toga pojavila se misao: „Devine, koliko to zapravo želiš?”
Vjerujući da ta misao dolazi od Boga, odgovorio sam: „Jako, Gospodine.”
Odmah je uslijedila druga misao:
„Ne, ne želiš… Ne želiš žrtvovati ni malo sna kako bi ujutro proveo vrijeme sa Mnom.”
Od tog trenutka počeo sam se truditi svoja jutra posvetiti Bogu.
Ipak, stalno sam prelazio između vjernosti ustajanju u isto vrijeme svakog jutra i predugog spavanja. Nekih bih jutara išao na svetu misu, a drugih bih ostajao kod kuće, preskakao molitvu i odmah se bacao na posao.
Jutra bez Boga postaju dani puni kaosa
Postupno sam primijetio obrazac.
Dane u kojima je moja jutarnja rutina bila uređena i posvećena Bogu, Bog bi također dovodio u red. Nasuprot tome, dani koje nisam započeo s Bogom bili su obilježeni svakovrsnim kaosom.
Naravno, to ne znači da nije bilo patnje i izazova u danima kada sam jutro posvetio Bogu. I dalje sam nailazio na teškoće.
Ali u danima kada sam se kroz jutarnju rutinu predavao Bogu, činilo se da me Bog blagoslivlja redom i sposobnošću da nadvladam nevolje.
Osim toga, počeo sam primjećivati Njegovu naklonost i blagoslov u svom životu.
Nikada nećete „nadoknaditi kasnije”
Neizbježno bi dolazila jutra kada nisam mogao skupiti volju da se oslobodim toplih i udobnih plahti.
Tih jutara uvjeravao sam samoga sebe da ću moliti kasnije. No to „kasnije” rijetko bi došlo.
U pravilu, dani koji nisu započeli molitvom nisu ni završili molitvom.
Štoviše, činilo se da se dani bez jutarnje molitve sve više pune užurbanošću, kaosom, kratkim rokovima i poslovima koje je trebalo ponovno ispravljati.
Zato su dani u kojima sam odgađao jutarnju molitvu postajali poput ruskog ruleta. Samo slučajno bi mi na kraju dana ostalo vremena za Boga.
Odabrati da ne provedete vrijeme s Bogom ujutro isto je kao odlučiti pješačiti 25 kilometara do posla dok ignorirate mogućnost vožnje automobilom.
Kada se oslanjamo samo na vlastitu snagu umjesto na Božju, manje smo produktivni, manje učinkoviti i manje mudri.
Zašto je jutarnja rutina zaista važna
Na kraju, postoje dva glavna razloga za razvoj čvrste i posvećujuće jutarnje rutine:
Prvo, kako biste sebe dali Bogu. Drugo, kako bi Bog dao sebe vama.
Mi sebe dajemo Bogu
To se naziva vašom „duhovnom službom” ili bogoslužjem.
Vaša jutarnja rutina zapravo je izjava vaše vjere.
Ona pokazuje jedno od dvoje:
ili štujete Onoga koji vam je dao život, ili štujete vlastiti život.
Prema svetom Tomi Akvinskom, pravednost znači dati drugome ono što mu pripada. Toma kaže da je pravednost krepost koja usavršava čovjeka da svakome daje ono što mu pripada. A najviši oblik pravednosti jest dati Bogu ono što Mu pripada – a to je religioznost.
Stoga ti i ja dugujemo Bogu svoje živote, a posebno svoja jutra. Zato bi naša jutra trebala biti uređena tako da Bogu damo ono što Mu pripada.
Bog daje sebe nama
S druge strane, Bog želi da se predamo Njemu jer se On želi predati nama.
Bog vas ne treba. Ali treba da vi trebate Njega. Jer želi da imate ono što On ima – snagu, mir, ljubav i radost.
Bog vam želi dati svoju mudrost, savjet i sposobnost da se nosite sa svakodnevnim izazovima. Također, naš nebeski Otac želi blagosloviti djelo naših ruku.
Štoviše, obećava onima koji Ga ljube i daju Mu ono što Mu pripada da će sve okrenuti na dobro.
„A znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su po njegovoj odluci pozvani da budu sveti.” (Rim 8,28)
Doista, kako psalmist kaže:
„Jer ti blagoslivljaš pravednika, Gospodine; svojom ga milošću okružuješ kao štitom.” (Ps 5,12)
Primijetite da Bog blagoslivlja pravednika. Pravedan čovjek jest onaj koji Bogu daje ono što Mu pripada – osobito dajući Mu prve plodove svoga dana.
Izvor: catholicgentleman.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
