Jedan od fenomena liderstva o kojem se rijetko piše i govori je navezanost mnogih ljudi na lidere zbog pojedinačnih interesa. Ova se pojava događa stalno bilo da je riječ o političkom, sportskom, poslovnom ili nekom drugom području. Jedno od najvažnijih obilježja ponašanja etičnih i profesionalnih lidera je da štite interese organizacije koju vode i ta nesebičnost i predanost ima veliki i pozitivan utjecaj na većinu koja tvori neki kolektiv.
Većina članova kolektiva traži lidera koji će ih voditi prema zajedničkom uspjehu. Međutim, liderov put ka uspjehu s ljudima prolazi kroz mnoge sebične interese koje je potrebno balansirati i držati podređenima interesima organizacije. Takvi su interesi različiti, a moglo bi ih se svrstati u nekoliko kategorija. Postoje ljudi koji se boje što će biti sutra, ali im odlučnost i vjera koju ima lider daje relativnu sigurnost u poslu.
Postoje ljudi koji se raduju novim izazovima koji dolaze preko promjena koje iniciraju lideri pa u promjenama vide priliku za samoostvarenje. Postoje ljudi koji su lijeni i reaktivni i kojima plaća i benefiti dolaze preko rezultata organizacije koju vodi lider. Postoje ljudi koji su stručni i koji će se primiriti i činiti neko vrijeme što je u interesu poslovne organizacije, a zapravo kroz čitavo vrijeme čekati priliku za realizaciju vlastitih ambicija koje su iznad interesa organizacije.
Postoje ljudi koji su (su)vlasnici organizacije i koji trebaju lidera da im riješi probleme. Naposljetku, postoje ljudi koji i sami imaju kapacitet za liderstvo i u lideru vide priliku za učenje. Nasuprot svim ovim ljudima stoji lider koji treba sve te ljude za poslovni pothvat i zajednički uspjeh, ali je svjestan svih nedostataka, ambicija i namjera pojedinaca koji ga okružuju. Mnogi ljudi oko lidera prikrivaju svoje prave namjere i osjećaje, ali ih pravi lideri lako spoznaju. Ono što razlikuje lidera od svih tih skupina ljudi je njegova sposobnost da u svima vidi najprije dobro za interes kolektiva znajući da uspjeh organizacije donosi uspjeh svima.
Ono što razlikuje sve te ljude od lidera je njihova ovisnost o lideru i što ne vide osobni uspjeh bez njega. Razlika između vrsnih lidera i ostalih ljudi je u liderskom kapacitetu koji je determiniran sposobnostima da se lideri prilagode potrebama kolektiva i okoline i preuzmu odgovornost, a sebe stave u neki drugi red prioriteta. Lideri imaju jaku viziju uspjeha, odnosno vjeru da će krajnji ishodi biti dobar i biraju teže puteve. Takav pothvat zahtjeva povjerenje onih koji slijede lidera. Tamo gdje nema povjerenja ne može se dogoditi rezultat.
Vrijeme u kojem ovaj članak treba izaći je Veliki tjedan. Događaji Velikog tjedna su posebno vrijeme za razmisliti i možda donijeti važne životne i poslovne odluke. Vrhunac korizme nosi posebnu milost za vjernike. Kao što božićno vrijeme nosi radost, zajedništvo i dobrotu koja dolazi od ljudi kao dobre djece Božje, tako vrhunac korizme nosi tugu, izdaje ili razočaranja koja dolaze od ljudi kao neposlušne djece Božje. Razdoblje Velikog tjedna, posebno svetog trodnevlja je najteže životno razdoblje Gospodina na zemlji, pa svi koji žele nasljedovati Krista osjetit će u te dane dio tjeskobe i duhovne borbe koju je imao Gospodin.
Upravo ta duhovna tjeskoba i suosjećanje u otajstvu trpljenja može nas pročistiti da budemo kadri donijeti izvrsne životne odluke i razumjeti neka razočaranja koja smo doživjeli. Isusova misija na zemlji bila je pobijediti zloga i utemeljiti kraljevstvo Nebesko naspram kraljevstva tame. Vrhunac Kristove misije događa se u svetom trodnevlju, a kako je riječ o otajstvu uvijek se može proživjeti ako je čovjek otvoren milosti Božjoj da to iskusi koliko može nositi.
Nema boli koju Isus nije osjećao tih dana, a posebno od trenutka završetka Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, pa sve do smrti na križu na Veliki petak. Bol je bila duhovna, duševna i na kraju tjelesna, a u svim aspektima krajnje intenzivna. Nitko i nikada nije doživio takvu bol i smrt poput Isusa Krista. Količina bijesa izlazila je iz podzemlja i vodećih ljudi vjerske i političke vlasti, zahvatila sve koji su pod vlašću zloga i pokazala se na fizičkoj torturi stravičnom smrću. Međutim, količina straha koja je izlazila iz onih koji su slijedili Isusa i zatim ga zatajili, ranila je njegovo srce možda jednako kao i fizička bol. Isus je bio odbačen od svih, prezren i mučen od zlih, a zatajen od najbližih.
Zapanjuje kako je najviše bilo onih koji su pet dana ranije slavodobitno klicali „Hosana Sinu Božjemu“, a zatim vikali „raspni!“. Narod se priklonio onoj strani koja je imala dominaciju u danim okolnostima. Kada je Isus koristio Božansku silu i činio čuda narod je hodio za njim, a kada se svjesno predao u ruke zlikovcima i odrekao te sile na samo tri dana, narod je prešao na stranu jačega i vikao „pusti Barabu, osudi Isusa“.
Drama koju sam opisao može biti od velike pomoći i utjeha mnogim poduzetnicima, liderima i odgovornim osobama za mnoga razočaranja koja su doživjeli u svome radu kada su činili dobro za kolektiv. Isus je imao svoj kolektiv i ta je organizacija imala određenu strukturu. Isus je bio učitelj koji je imao svoj uži tim od tri apostola: Petra, Ivana i Jakova. Zatim su slijedila ostala devetorica apostola. Konačno, slijedeći red hijerarhije bili su sedamdesetorica učenika.
Apostoli i učenici su slijedili Isusa, jer su očekivali neku dobru poziciju za sebe. Petar se nije složio s Isusovom izjavom da će biti ubijen. Jakov i Ivan zajedno sa svojom majkom ispred svih su tražili posebna mjesta uz Isusa za kraljevskim prijestoljem. Juda je podmuklo tri godine pratio Isusa da bi ga predao svjetovnoj vlasti računajući na važnu političku poziciju. Narod je pratio Isusa daleko od svojih domova kako bi ozdravili. Farizeji su slali svoje ljude da pitaju Isusa je li on Mesija koji će ih osloboditi tuđinske vlasti kako bi oni mogli jače vladati i imati veći utjecaj i povlastice.
Svi koji su Isusa slijedili imali su neke svoje planove i mišljenje kako im Isus u tome može pomoći.
Jedino Isus i Marija nisu imali svoj plan, već su vršili plan Božji.
Isus i Marija su se prilagodili u velikom povjerenju i u svemu volji Očevoj. Kada je Isus ozdravljao i činio čudesa uvijek je najprije upitao „vjeruješ li?“.
Drugim riječima, „imaš li povjerenja u mene da to mogu učiniti?“
Pitanje „vjeruješ li?“ zahtjeva od onoga koji daje odgovor da iskaže iskreno svoje povjerenje. Tamo gdje nema iskrenog povjerenja među ljudima ništa se novo ne može stvoriti. Isus nije učinio niti jedno čudo u Nazaretu, jer nisu imali povjerenja u njega. Isus ne bi ustanovio kraljevstvo Nebesko na zemlji da nije imao povjerenja u sve apostole, a znao je da će ga jedan izdati. Sada smo došli do važnog zakona liderstva: povjerenje vodi rezultatu, ali i izdaji od strane onih kojima je osobni probitak važniji od dobra zajednice. Povjerenje uvijek vodi rezultatu dobrih i izdaji od strane zlih. Lideri to znaju i zato je vjera u dobro i uspjeh jača od očekivanih podmetanja i izdaja. Lider je u stanju sve to nadvladati vjerom i dovesti kolektiv do uspjeha znajući da će na tom putu biti izdaja i zatajenja.
Poduzetnici i mnogi menadžeri kada su u ulozi lidera moraju biti spremi da će morati više dati od onoga što će primiti. Mnogi drugi koji ih okružuju gledat će kako da više prime od onoga što daju. Nema lidera koji je nesebično vodio poslovnu organizaciju i gledao interes drugih ispred svog interesa, a da nije iskusio što znači riječ izdaja, zatajenje i lažne optužbe. Zato je ovaj tekst namijenjen mnogim dobrim direktorima, poduzetnicima i menadžerima koji svjedoče kakva su razočarenja doživjeli od najbližih suradnika zbog egoističnih i sebičnih namjera koje su u nekom trenutku bile razlog za lažne optužbe i klevete, jer se ovi nisu mogli odreći svojih interesa.
Ništa ne boli toliko u poslu kao kada netko u koga ste imali povjerenja zbog svog interesa na sve dobro vrati optužbama, sumnjama i klevetama. Lideri u tim trenucima moraju znati da je to upravo dio agonije koju je proživio Gospodin na Veliki tjedan kada je bio ostavljen i zatajen od svih kojima je činio dobro. Zašto se optužuju dobri ljudi? Nisu ispunili sebična očekivanja drugih! Lideri znaju koliko je težak teret navezanosti drugih ljudi na njih kada drugi imaju planove i očekivanja koja lideri treba ostvariti.
Lideri koji su u Gospodinu i vjeri znaju da su te navezanosti nezdrave i oblik idolopoklonstva pa ih se po svaku cijenu i odmah moraju odreći. Zato najbolji lideri ne podilaze populizmu i ne nastoje sa svima nužno svidjeti. Izvrsni lideri znaju da moraju biti pravedni i jednaki u mjerilima prema svima. Zato lideri nemaju problema u odnosima s drugim ljudima, ali mnogi drugi imaju s njima. Mnogi drugi će zbog toga prezirati lidere, jer će na površinu isplivati neredi i neradi, lažne manipulacije. Skršit će se jarmovi i okovi koji tlače pravedne ljude. Istinski lideri u poslovnim organizacijama to čine i na takvo je liderstvo Isus pozvao poduzetnike i menadžere.
Lideri moraju znati da su sve ove negativnosti dio svakodnevnice posla i da su te kušnje dane kako bi iz njih izašli jači, pročišćeni i odlučniji nastaviti boriti se za pravednost i dobro. Lideri koji su zbog pravednosti morali napustiti poslovne organizacije pod lažnim optužbama doživjeli su veću milost trpljenja s Gospodinom i snagu da započnu neku novu i bolju priču.
Pravedni lideri moraju uvijek imati na umu da nakon traumatičnih optužbi, razapinjanja klevetama i mogućeg napuštanja kolektiva slijedi Uskrs i novi i blagoslovljeni početak čije je sjeme palo na najplodnije tlo. Isusova smrt na križu je za nevjernike poraz, ali za vjernike pobjeda, jer je Isus uskrsnuo! Najljepši ljiljani rastu na zemlji natopljenoj izmetom. Najuspješniji poslovni pothvati nastaju na iskustvima razočaranja i optužbi od strane ljudi.
Niti najbolje poslovne škole ne mogu dati kompetenciju lideru koju stječe optužbama, klevetama i zavistima od strane ljudi. Zato je vrijeme korizme predragocjeno vrijeme za snažan rast i nešto novo svima koji žele vršiti volju Božju. Božja pravila i zakoni su iznad ljudskih i mogu se spoznati vjerom, znanje koje vodi u uspjeh kako ga Bog želi i vječni život. „Blago vama kad vas zbog mene pogrde i proganjaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je nagrada vaša na Nebesima!“ (Mt, 11-12).
Izvor: oraetlabora.eu
Foto: Unsplash
