„Najvažnija stvar je da smatraš najvažniju stvar kao najvažniju stvar“. Zapisao je ovo Stephen Covey, jedan od najvećih autora iz područja liderstva. Drugim riječima, nešto mora biti prioritet u životu i stvaranju. Kada nastupe teške okolnosti, ova tvrdnja biva uvijek potvrđena!

Promatram ovih dana koliko je poduzetnika zaokupljeno prijedlozima što sve država i vlasti trebaju činiti i koje dodatne mjere uvesti kako bi poduzetnici prebrodili krizu koja je nastupila. Kriza će zasigurno još intenzivnije djelovati kada nastupe pune posljedice naglog prekida gospodarskih aktivnosti i slobodnog poduzetništva, jer se ovo vrijeme čini kao da nam su nam ekonomija i prosječni standard u slobodnom padu. Čini se da kao društvo ekonomski i dalje padamo i nismo dotakli tlo pa još „ne boli“ koliko će mnoge zaboljeti uskoro. Mislim da je na području državnih mjera za poduzetnike već napravljen veliki pritisak i da će se vlada u sljedećih nekoliko mjeseci zadužiti do krajnjih granica, odnosno do točke gdje će i sami kreditori reći: „Sad je dosta, više ne možete dobiti, jer nećete moći vratiti.“

Vrlo skoro, vlast će obznaniti vijest: „Prezaduženi smo i potpora i poticaja nema toliko koliko svima treba…“ Mnogi će poduzetnici u novonastalim okolnostima ostati sami i tad će morati odgovoriti na pitanje: „Što dalje?“ Poduzetnici zahvaćeni posljedicama proglašenja pandemije i uvođenjem mjera opće karantene imaju dva izbora: a) lakši – čekati da država riješi problem narušene ravnoteže slobodnog tržišta s obzirom da je država nametnula mjere sveopće karantene i b) teži – donositi odluke s rizicima i tražiti nova područja stvaranja dodane vrijednosti. Prvi i lakši izbor uz manje stresa i straha vodi mnoga poduzeća u pad prihoda ili potpuni nestanak. Drugi i teži izbor uz velike neizvjesnosti i nesigurnosti otvara nove perspektive koje tek treba realizirati.

Mogu se uočiti razlike između dvije skupine poduzetnika. Većina poduzeća koja su bila pokrenuta misijom generiranja profita, koja su imala kakvu-takvu sigurnost prihoda i koja nisu kontinuirano provodila promjene, sada imaju velikih problema u prilagodbi novim okolnostima i na putu su da izgube tržišni udio ili čak da nestanu. Nasuprot tome, većina poduzeća pokrenuta misijom stvaranja dodane vrijednosti, iskusna u stalnoj plovidbi kroz nova tržišta na novim prilikama i koja imaju sposobnost stalne prilagodbe novim okolnostima, danas se lakše nose s izazovima i na putu su da preuzmu tržišni udio od onih prvih i da rastu.

Pokušao sam zadnjih dana za potrebe ovog članka u velikom broju različitih prijedloga mnogih poduzetnika kroz inicijative poduzetnika na društvenim mrežama prepoznati one koji se odnose na ideje što sami poduzetnici trebaju činiti u ovoj situaciji. Međutim, nisam prepoznao neke kreativne inicijative. Prijedlozi koje sam pročitao uglavnom se svode na to što država treba učiniti da bi neko poduzeće opstalo. Jesu li kreativni poduzetnici danas prezauzeti realizacijom novih prilika pa ih nema toliko na društvenim mrežama?

Raduje me što u ovo vrijeme gospodarske recesije imam nekoliko poduzetnika na poslovnim online edukacijama koji rade isključivo ili pretežno u turizmu. Posebno ohrabruje što su ti poduzetnici svjesni da je posao sa sigurnim prihodima kojeg su imali možda izgubljen u sljedećim godinama i da je čekanje da drugi nešto naprave vjerojatno put u nestanak. Uistinu, nitko neće pomoći poduzetniku u ovim okolnostima koliko njegova kreativnost u traženju novih smjerova stvaranja, jednako tako i inovativnost u stvaranju neke nove dodane vrijednosti. Pomoć države u ovim okolnostima je dobrodošla. Međutim, više od državnih mjera traži se hrabrost i odlučnost da bi se bilo poduzetnikom u pravom smislu riječi.

Plovimo prema sve većoj neizvjesnosti pa i oni poduzetnici kojima su možda porasli prihodi ovih dana zbog otvaranja nekih novih tržišnih niša uzrokovanih karantenama ne znaju što donosi sutra. Neizvjesnost i nesigurnost nikada nisu bili veći od vremena Domovinskog rata do danas, a to kod većine poduzetnika uzrokuje nemire i psihološke pritiske. Međutim, ovo je izvrsna prilika za poduzetnike da se povežu s Gospodinom koji jedini ima rješenje problema kada je riječ o neizvjesnosti, nesigurnosti i nemirima u radu i stvaranju. Mnogi se poduzetnici boje pristupiti Bogu, jer imaju predodžbu da bi im Bog mogao oduzeti nadu u osobno ostvarenje, spriječiti ili oduzeti uspješne poslovne pothvate, zaustaviti proces prema vrhunskoj obrazovanosti i dr., i tako ih učiniti siromasima, jer „blago siromasima…“

Međutim, ovakve predrasude o Bogu koji sve oduzima i daje siromaštvo pokazuju elementarno nepoznavanje osobe Isusa Krista i Božje novozavjetne poruke te opisuje Boga u potpunoj suprotnosti od onoga što Bog jest, što čini i želi za nas. Isus je obećao stostruku nagradu već na ovom svijetu svima koji naprave temeljiti zaokret u životu i radu i posvete svoj rad u potpunosti Bogu i stvaranju na korist ljudima. Drugim riječima, Bog podržava pothvate koji su nadahnuti molitvom i usmjereni za korist drugima. Bogu je stalo puno više do djela koja svjedoče vjeru, a ne do naših molitvi nabrajanja bez djela. Isus nikada i nikome nije obećao sigurne isplanirane rezultate rada pa samim time niti sigurne prihode od konkretnog posla kojeg smo započeli.

Poduzetnici koji sami bez molitve donesu odluke što će stvarati, a zatim mole Boga da dođe u njihov pothvat i blagoslovi njihov rad su u velikoj zabludi. Donositi samostalno odluke zbog ambicija ili lijepih želja, a zatim moliti za pomoć je poput magije i poganstva, i zato mnogi pothvati koje pokreću kršćani padaju u nepovrat. Promatrajući poduzetništvo kroz okvir vjere, vjerom se postiže sigurnost da će sve biti „dobro“ za one koji slušaju Gospodinov glas. Štoviše, da će biti „stostruko dobro“ već na ovoj zemlji. Dakle, trebamo slušati Gospodinov, a ne svoj glas kada pokrećemo pothvate.

Međutim, što to „stostruko dobro“ na kraju u brojkama i opisu znači, nama nije dano znati u početku. Bog traži povjerenje od nas da vjerujemo da On zna što čini kada nam daje svoja nadahnuća. Bog očekuje od nas da prihvatimo činiti po tim nadahnućima i tako budemo ponizni. Poniznost je poslušnost Bogu, a ne svom egu. Poniznost je poslušnost njegovim nadahnućima u potpunom povjerenju, a ne svojim ambicijama koje mogu biti na teret drugima. Minimum poniznosti za vjernike poduzetnike su sakramenti i sveta misa, no to nije dovoljno za pravi pothvat. Bog očekuje da uz sakramentalni život budemo otvoreni poticajima za pokretanje vrhunskih pothvata, osobnih i poslovnih. Bez povjerenja se niti jedan zajednički pothvat nekog tima ljudi ne može izvesti na dobro. Jednako tako, bez povjerenja u Boga ne može se biti istinski uspješan u životu u svim područjima života. Zato treba dopustiti Gospodinu da on usmjeri naše napore i rad, a stvaranje u vjeri je put bez straha. Bog će nadahnućima učiniti svoj dio posla, a poduzetnik radom svoj dio posla. Takav timski rad vodi zajamčenom uspjehu u svemu što se započelo s vjerom. Bog nikada neće dopustiti da i jedan njegov pothvat padne i to je dovoljno vjerovati – i evo uspjeha! Dakle, istinsko poduzetništvo je timski rad s Bogom i proaktivnim ljudima, a tako pokrenuti poslovni pothvati sigurno donose rezultate. Zato treba imati na umu da Bog nikada nije u krizi i da njegovim Duhom nadahnuti poslovni pothvati imaju stostruki uspjeh.

Poznajem poduzetnike kojima je ova situacija potvrdila da su odluke iz prošlosti donesene s vjerom zapravo iz današnje perspektive bile ključne odluke koje im sad osiguravaju prihode pa im je to potvrda za osobnu izgradnju i svjedočenje. Takva spoznaja ulijeva izvanredan mir i sigurnost u Isusovu prisutnost u stvaranju. Poduzetniku to daje još veće povjerenje u Gospodina da nastavi istim putem. Poduzetnici vjernici sada trebaju biti usmjereni na više molitvi i osluškivanju u tišini srca kako bi prepoznali nove smjerove rada i realizirali nove prilike. Poduzetnicima je znatno važnije slušati glas Gospodinov nego slušati preporuke raznih ekonomskih analitičara koji nemaju autentičnost u poduzetništvu, niti uspjeha ili iskustva kao poduzetnici pa umjesto savjeta poduzetnicima savjetuju u vjetar što država treba činiti. Kada je Isus rekao da se vjernici trebaju čuvati lažnih učitelja, to se odnosi i na poduzetnike koji trebaju slušati Isusovu Riječ u molitvi i donositi odluke potaknute molitvom. Vjerojatno će netko sada dok čita ovaj članak postaviti pitanje: „Pa kako se to čuje Isusova riječ?“ Pitanje nije na mjestu ako si kršten i sebe držiš vjernikom. Najbolji odgovor jest da su mnogi naučili sve i svašta u životu, ali nisu prepoznali što je najvažnija stvar u životu s kojom sam započeo ovaj članak. Nije li ta istina zapisana u Dekalogu kao prva Božja zapovijed?

Kako je teško i tjeskobno svima koji ne vjeruju u ove dane? Zato poduzetnici kršćani trebaju svjedočiti ovih dana kako život s Kristom rastjeruje sve strahove i dileme oko pitanja što donosi sutra u poslu. Uistinu, svjedočim i sam da sam ovih dana ugovorio više posla nego u vremenu prije krize, pa je neko zatišje od četrdesetak dana posta od aktivnosti posla bilo darovano vrijeme za promisliti o novim smjerovima stvaranja. Razdoblje od svetog Josipa u ožujku do svetog Josipa Radnika početkom svibnja bilo je darovano vrijeme kušnje svim poduzetnicima vjernicima da spoznaju što dalje u novim okolnostima. Kakav predivan dar za one koji su to iskusili! Blago svim onim poduzetnicima koji nisu gubili vjeru i nadu u ove dane, već su s većim povjerenjem prišli Kreatoru svega stvorenoga u prirodi i svemiru, najvećem Lideru od svih lidera, najboljem Učitelju od svih učitelja, najvećem Poslovnom savjetniku od svih konzultanata, Onome koji nikada neće iznevjeriti. Kakva neizmjerna radost, mir i snaga za stvaranje u budućnosti dolazi iz izvora Života kada je život postavljen na čvrstu Stijenu! Zato treba imati urezano u umu i srcu da uvijek treba u životu znati da je slijediti Krista prioritet ispred svih prioriteta, najvažnija stvar u životu s početka članka!

 

Foto: Pixabay

Vladimir Grebenar
Dr. sc. Vladimir Grebenar diplomirao je marketing menadžment i završio postdiplomski sveučilišni studij iz poduzetništva na ekonomskom fakultetu u Osijeku. Doktorirao je na Međunarodnom međusveučilišnom Interdisciplinarnom studiju Poduzetništvo i inovativnost pri Međunarodnom centru za poduzetničke studije (ICES, International Centre for Entrepreneurial Studies). Posjeduje višegodišnje iskustvo top menadžmenta i upravljanja velikim i složenim poslovnim organizacijama iz djelatnosti građevinske proizvodnje i trgovine. Vlasnik je i direktor konzultantskog poduzeća Holspico d.o.o. i posjeduje višegodišnje konzultantsko iskustvo. Predavač je predmeta iz područja marketinga, poduzetništva, računovodstva, strateškog i operativnog menadžmenta, trgovinskog poslovanja, poslovne komunikacije, obiteljskog poduzetništva, projektnog menadžmenta i upravljanja rizicima na stručnom studiju Europska poslovna škola (EBUS). Sudjelovao kao gost predavač i na drugim stručnim i sveučilišnim institucijama. Predavač je na programima stručnog usavršavanja iz projektnog menadžmenta, računovodstva i kontrolinga u ustanovi Experta iz Zagreba. Poslovno surađuje i s drugim institucijama u programima cjeloživotnog obrazovanja. Objavio je preko 20 radova u zbornicima sa znanstvenih konferencija i simpozija i napisao knjigu iz projektnog menadžmenta koja je trenutno na recenziji. Intrizična radoznalost učenja i spoznaje novih znanja najveći je hobi. Košarka, nogomet, plivanje i trčanje aktivnosti su koje život čine boljim. Najveći osobni uspjeh i najveće zadovoljstvo su zajedničko vrijeme provedeno sa obitelji, suprugom i šestero male djece.