Ovo je priča prema kojoj se magarac ne može odlučiti između dvaju jednakih plastova sijena pa ugiba od gladi zbog svoje neodlučnosti.
U Hrvatskoj općoj enciklopediji stoji: “To znači da se ne može odgovoriti na pitanje može li se čovjek pod jednakim okolnostima odlučiti za i protiv onoga što je jednakovrijedno”.
Buridanov magarac u filozofiji je argument za tezu da volja nije određena vanjskim motivima.
Priča o magarcu koji se ne može odlučiti između dvaju jednakih plastova sijena pripisuje se Jeanu Buridanu, francuskom svećeniku, filozofu i fizičaru, koji je rođen u Bethunu oko 1295. godine, a preminuo oko 1358. Studirao je u Parizu i postao rektorom. U teoriju je uveo novu veličinu – impetus: kada se tijelo baci, ono dobije određeni zamah – impetus. Prethodi zakonima veličine gibanja i inercije. Kao filozof bavio se etikom i slobodom volje.
Buridanov magarac našao se gladan i žedan na jednakoj udaljenosti između dva stoga sijena pokraj kojih su stajale dvije posude s vodom. Magarac je bio toliko neodlučan između jednog i drugog pa je uginuo od gladi.
Ova se priča izvrsno primjenjuje na suvremenog čovjeka koji je na istovjetan način razapet između zemaljskih dobara koje ga privlače na sve strane te naposljetku umire duhovno.
Čovjek je, poput tog magarca, rob velike neodlučnosti i nemoćan opredijeliti se između privlačnih zemaljskih ponuda.
Kada bi se samo dosjetio podići pogled prema nebu, odakle mu Bog pruža neizrecivu nebesku hranu, obilje svoga života, onda ne bi gladan i žedan obilazio zemljom kušajući jela koja ne daju trajno zasićenje.
Izvor: dijaspora.hr
Foto: Unsplash
