Nicholas James Vujičić, poznatiji kao Nick Vujičić, došao je na svijet 1982. godine u Brisbaneu u Australiji kao prvo dijete roditelja vojvođanskog porijekla. Rođen je bez ruku i nogu, zbog tetra-amelia sindroma što je medicinskoj sestri Duški Vujičić i njezinu suprugu, pastoru Borisu Vujičiću, bio šok. Trebalo im je četiri mjeseca da prihvate kako imaju sina s hendikepom.
Nick o tome kaže: „Mami je bilo posebno teško, a otac je nekako vodio taj proces prihvaćanja. Dolazio je redovito u rodilište, držao me na rukama, govorio mami da sam prekrasan.“
U djetinjstvu se Nick suočavao s mnogim problemima: s vrijeđanjem i podsmjehivanjem okrutnih vršnjaka, s problemima samopouzdanja; s depresijom i usamljenošću. Pitao se zbog čega je drukčiji od druge djece.
„Mnogi klinci nisu znali kako mi prići. Neki su me ljudi izbjegavali. U školi su me mnogi i zadirkivali, nitko se nije htio igrati sa mnom. U početku je bilo jako teško. Pitao sam se hoće li zaista moj život tako izgledati? Mislio sam kako nikada neću imati posao, obrazovanje. Mislio sam da se ništa neće promijeniti i razmišljao sam o tome da odustanem od svega. Kad sam imao osam godina, rekao sam mami da želim počiniti samoubojstvo! S deset sam to i pokušao. Pokušao sam se utopiti u kadi! Zatim sam zamislio oca, majku i brata kako plaču nad mojim grobom i pitaju se što su mogli učiniti. Kako se osjećaju krivima! A to nikada nisam želio. Nisam im želio priuštiti takvu bol. Zato sam odlučio odustati.”
Nickova se majka borila da Nick pohađa redovnu školu. Naučio je pisati s dva nožna prsta pomoću prilagođene olovke, a kasnije koristiti i računalo. Danas tipka 34 riječi u minuti! Godine 1989. njegova je majka izjavila:
„On za sebe kaže da je potpuno normalan, samo mu nedostaju neki djelići. On obožava život. I suočava se sa svim izazovima. Sve radi sam i stalno me iznenađuje. On je zaista dobro dijete. Stvarno je super. Ne bih ga mijenjala nizašto.”
Njegovo je djetinjstvo bilo prožeto svakovrsnim borbama, no sve je krize prevladao uz pomoć vjere u Boga, uz pomoć svoje obitelji i prijatelja.
„Rođen sam ovako. Ne zna se medicinski razlog. Roditelji su bili u strahu odlučiti se na još jedno dijete jer nisu znali što se dogodilo prvi put, sa mnom. I dalje ne postoji nikakvo objašnjenje. Ali ja vjerujem da Bog uvijek ima neki razlog. Vjerujem da Bog upravlja svim stvarima, da je sve to dio Božjeg plana za naše živote. U ovom trenutku njegov plan je da ga proslavim svojim životom bez ruku i nogu. Kada kroz neke poteškoće prolazite prvi put, i ne uspijevate, tada vam prilazi Bog i daje snagu da ustanete i pokušate ponovno. Vrlo je važno biti otvoren prema načinu na koji nas Bog želi upotrijebiti i prema Njegovu planu za naše živote.”
Prva prijelomna točka u Nickovu životu dogodila se kada je imao 13 godina. Mama mu je pokazala članak o čovjeku s tjelesnim hendikepom, koji se borio za puninu u svojem životu. Nick je tada shvatio da nije jedini koji se tako bori te je odlučio pokušati isto. Naučio je mnogo toga raditi sam: bacati tenisku lopticu, svirati na pedali za bubanj, natočiti si čašu vode, počešljati se, oprati zube, obrijati se, javiti se na telefon. Nick je diplomirao na dva fakulteta – na računovodstvu i financijskom planiranju na Sveučilištu Griffith u Loganu u Australiji. Svoj san da motivira ljude diljem svijeta te im prenese radosnu vijest Isusa Krista, počeo je ispunjavati od svoje 19. godine.
„Pronašao sam svrhu svoga postojanja, a također i svrhu svojih okolnosti. Postoji razlog zbog kojeg ste u problemima. Razlog zbog kojega sam počeo grliti ljude i sve češće govoriti je taj što sam jednom govorio pred otprilike 300 tinejdžera i jedna je djevojka u prostoriji počela glasno plakati! Usred govora, podigla je ruku i zamolila me može li doći i zagrliti me. I došla je i pred svima me zagrlila. Plakala mi je na ramenu i samo ponavljala: Hvala ti, hvala ti, hvala ti! Nitko mi nikad nije rekao da me voli! Nitko mi nije rekao da sam lijepa ovakva kakva jesam!
U siječnju 2007. Nick je učinio velik korak preseljenjem iz Brisbanea u Australiji u Kaliforniju, gdje je predsjednik međunarodne neprofitne organizacije „Život bez udova“ te ima svoju tvrtku za motivacijske govore „Sve je u stavu“. Od svojega prvoga govora s devetnaest godina, Nick je proputovao čitav svijet iznoseći svoju priču milijunima ljudi te je govorio raznim ljudima kao što su studenti, učitelji, tinejdžeri, poslovni muškarci i žene, poduzetnici i crkvene zajednice svih veličina. Također je ispričao svoju priču i bio intervjuiran u raznim televizijskim emisijama diljem svijeta.
Nickova želja bila je da ima ženu, iako nije ni pomislio da će pronaći svoju srodnu dušu koja će željeti provesti ostatak života s njim. „Sumnjao sam da ću se ikada oženiti“, rekao je Nick u jednom intervju. Kad je Kanae upoznala Nicka 2008. godine, bila je impresionirana njegovim darežljivim duhom i smislom za humor. Za nju, Nick je bio savršen. Nick i Kanae vjenčali su se 12. veljače 2012. Još jedan blagoslov dogodio se 13. veljače 2013. kad se rodio njihov sin Kiyoshi.
„Ako Bog može upotrijebiti čovjeka bez ruku i nogu da bude Njegove ruke i noge, onda će svakako upotrijebiti i spremno srce!“
Izvor: duhovnost.net
