Među blagdanima ljubavi i milosrđa, lipanj nas poziva da se odmorimo u Kristovu srcu prije nego što počne ljeto.
U lipnju postoji nešto što kao da uzdiže dušu. Možda je to miris ljeta u zraku, duže, ljenije večeri ili radosni zvuk školaraca koji odbrojavaju posljednje dane prije praznika ili prve dane slobode. Ali u crkvenom kalendaru, lipanj je više od pukih vrata u ljeto – to je mjesec koji doista pršti ljepotom, ljubavlju i srcem.
Doslovno – srce
To je zato što je lipanj posvećen Presvetom Srcu Isusovu, jednoj od najnježnijih i najdubljih pobožnosti Crkve. U slici Kristova srca – probodenog, gorućeg i okrunjenog trnjem – vjernici su pozvani na ljubav koja je istovremeno božanska i duboko ljudska. To nije hladan, dalek koncept Boga. To je Bog koji osjeća. Kojeg boli. Koji ostaje.
I kao da to nije dovoljno, lipanj donosi i blagdan Tijelova, gdje Crkva slavi Krista prisutnog u Euharistiji – ne simbolično, već stvarno, istinski, zapanjujuće. Kao da Crkva želi da njezini sljedbenici znaju, prije nego što se svi raziđu po plažama ili roštiljima, da Isus ne uzima ljetnu pauzu od ljubavi prema nama.
Za obitelji je to ujedno i vrijeme prvih pričesti, krizmi, vjenčanja i ređenja – milost za milošću obavijenom slavljima koja su ujedno i gozba za naša osjetila.
A tu je i Bezgrešno Srce Marijino, koje se slavi dan nakon Presvetog Srca. Jer, naravno, gdje je Njegovo srce, njezino ga slijedi odmah iza.
Dakle, da, lipanj je ispunjen suncem. Ali više od toga, ispunjen je svetim podsjetnicima da smo poznati, voljeni i nikada sami. A kao da to nije dovoljno, postoje i neki prilično impresivni sveci čiji se životi slave u lipnju, uključujući Ivana Krstitelja, Antuna Padovanskog i, naravno, Petra i Pavla.
Dakle, prije nego što ljetni kaos u potpunosti započne, Crkva nas nježno potiče da se malo odmorimo u njezinu srcu.
Izvor: aleteia.org
Preveo: M. Đ.
