Isus napušta svoj grad Nazaret te propovijeda u drugim mjestima u Galileji. Sada, godinu dana kasnije, on se vraća na to isto mjesto, vraća se u Nazaret gdje je bio tako okrutno odbačen. Isus želi pružiti svojoj obitelji, svojim prijateljima i svojim sumještanima „drugu šansu“ kako bi ga ovaj put primili, kako njega tako i njegovu poruku.
Zašto su ga odbacili baš oni koji su ga najbolje poznavali?
Isus je i ovom prigodom otišao u sinagogu. Opet su mu se divili, baš kao i prije godinu dana. I onda su ga opet odbacili. Za razliku od prvog puta kada su ga htjeli likvidirati, ovaj put su primijenili drugu taktiku. Izrugivali su se s njim. Za pretpostaviti je da se nisu usudili napasti ga otvoreno, jer je Isus sada bio poznat i popularan, ali iz njih je opet provalio bijes. Ovaj put kroz riječi. Kroz porugu.
I dandanas Božja poruka djeluje na ljude na isti način. I danas je svijet „preneražen“, baš kao i ljudi u Nazaretu, kada čuju Riječ Božju. Danas i neki svećenici izbjegavaju „škakljive“, danas se to kaže „netolerantne“, dijelove Svetog pisma. Naprimjer:
- „Svi su ljudi grješnici.“
- „Svi grješnici idu u pakao.“
- „Samo je jedan način kako se spasiti.“
- „Sve druge religije su lažne i vode u pakao.“
- „Jedini način kako se spasiti, jest vjerovati Isusu Kristu.“
Kada danas ljudi čuju ove tvrdnje iz Evanđelja oni reagiraju bijesno. Odbacuju poruku i napadaju glasnika. Baš kao što je to bilo s Isusom u Nazaretu. Ljudi u Nazaretu su poruku odbacili, jer su bili uvjereni da o Isusu znaju sve što bi o njemu trebalo znati. On je za njih bio samo još jedan od tolikih oko njih. Zvali su ga „drvodjelja“. Gledali su ga i mislili: „Vidi ti njega! Nisi ti ništa bolji od nas. Zašto bismo te onda slušali?“
Zato što nisu mogli odgovoriti na pitanja („Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?“) oni su ga odbili slušati. Oni nisu ništa vidjeli dalje „drvodjelje“, a drvodjelja nije za njih bio nikakav vjerski autoritet.
Ti su ljudi činili tipično ono što svi ljudi čine kada nekoga ne razumiju. Počeli su ga izrugivati. Poruga, izrugivanje zadnje je pribježište sitnih duša. Zvali su ga „sin Marijin“, a to se nikada nije činilo. Uvijek se muškarca zvalo „sinom njegova oca“, pa čak ako bi mu otac bio i mrtav. Tako nekoga zvati značilo je aludirati da je majka moralno posrnula. Nisu ga razumjeli i zato su reagirali s prezirom i izrugivanjem. Nisu mogli prihvatiti ono što nisu mogli objasniti.
I danas ljudi postupaju na isti način. Sve ono što ne mogu objasniti oni jednostavno odbacuju. A kada je Isus u pitanju puno je toga što ljudima nije po volji i što niti mogu niti žele prihvatiti.
Danas ljudi nemaju problema s Betlehemom i sa štalicom. S lakoćom prihvaćaju maleno, bespomoćno dijete koje leži na slamici. Ali kada kažete da je to malo dijete porodila Djevica Marija i da je to dijete utjelovljeni Bog, onda oni to nikako ne mogu prihvatiti.
Danas ljudi nemaju problema s Isusom koji ide od mjesta do mjesta propovijedajući svoju poruku ljubavi, mira i prihvaćanja. Ljudi vole Isusa kao putujućeg učitelja, mudraca, filozofa. Ali kada im kažete da je Isus Krist jedini Spasitelj i da odbacujući njega završavamo u paklu, onda oni to nikako ne mogu prihvatiti.
Danas ljudi nemaju problema s mrtvim Isusom koji visi razapet na križu. Ali kada im kažete da je uskrsnuo i da je i danas živ kako bi spasio sve one koji će ga prihvatiti po vjeri, onda oni to nikako ne mogu prihvatiti.
Ako se naš koncept Isusa zaustavlja s djetetom u štalici, ili s putujućim učiteljem, ili s mrtvim čovjekom na križu, onda smo mi promašili bit i smisao svojeg života.
Mi moramo doći do točke u kojoj ćemo shvatiti i prihvatiti da je Isus Sin Božji, koji je umro za naše grijehe i da je uskrsnuo od mrtvih. Mi moramo doći do točke u kojoj ćemo se okrenuti od svojih grijeha i vjerovati da je Isus jedini koji spašava našu dušu, jer inače za nas nade ne bi bilo. Ako mi sve to propustimo učiniti, ako odbacimo Isusa i njegovu poruku, Isus će učiniti isto što je učinio i u Nazaretu. Otići će drugdje i čudit će se našoj nevjeri.
Zato otvorimo svoje srce i svoj um. Isus nam govori da „ništa ne će biti nemoguće s Bogom“. Ni u našim životima, ni u našim obiteljima, ni u našoj domovini, ni u našoj Crkvi, ni u našem svijetu, bez obzira na to koje nam se prepreke našle na putu.
Ljudi u Nazaretu su odbacili Spasitelja. Okrenuli su leđa onome koji je pobijedio smrt i koji je jedini u stanju dati nam život vječni. Oni su mislili da poznaju Isusa, ali su vidjeli „drvodjelju“ umjesto utjelovljenog Boga.
Oni su izabrali ne vjerovati. Izabrali su nevjeru umjesto vjere. Zato vjerujmo i ne ponovimo njihovu grešku. Pitanje je hoćemo li imati drugu šansu za ispraviti je.
Izvor: duhovnost.net
Foto: Unsplash
