Želja bl. Majke Terezije i sv. Ivana Pavla II. bila je da se svatko – kako vjernik tako i nevjernik – uključi u obranu života. „U pokretu za novu kulturu života nitko se ne smije osjećati isključenim: svi imaju važnu ulogu koju treba izvršiti“ – pozivao je Papa (EV, 98). Sveti Otac govorio je o spirali odgovornosti za život, počevši od djetetove majke, preko oca, obitelji, liječnika i medicinskog osoblja, pravnika, do svakog čovjeka. Uvijek je, naime, moguće, pa i kad nismo u blizini velike drame ili ne poznamo nijednu ženu koja se bori s napasti učiniti pobačaj, moliti za nju i njeno dijete.
Sveti Otac je poticao da molitvu upotpunimo postom: „Sam Isus nam je pokazao svojim primjerom da su molitva i post glavno i najsnažnije oružje protiv sila zla (usp. Mt 4, 1-11) i poučio je svoje učenike da se neki đavli ne izgone osim na taj način (Mk 9, 29). Pronađimo dakle, poniznost i hrabrost molitve i posta, kako bismo postigli da snaga koja dolazi odozgor sruši zidove zablude i laži, koji skrivaju pred očima tolike naše braće i sestara pokvarenu narav postupaka i zakona protivnih životu, i otvori njihova srca naumima i nakanama nadahnutim na civilizaciji života i ljubavi“ (EV, 100).
Ivan Pavao II. objašnjava „da se bezuvjetno odlučimo u korist života“ znači i odluku za ženu, jer u slučaju pobačaja ona plaća najvišu cijenu za uništeno majčinstvo, za uklanjanje života koji je začet u njoj. Nju zapada i živjeti život s predbacivanjem savjesti. Papa je svraćao pozornost na činjenicu da često iza odluke o prekidu trudnoće stoji muškarac – ako ne izravnim pritiskom na ženu da učini pobačaj, a onda svojom neodgovornošću za svoj čin. Zato je tako važno da majka ne ostane prepuštena sama sebi nego joj treba pokazati solidarnost i pomoći joj da ne dođe do tragedije. Sveti Otac je uvjeravao da je, uz potporu savjetovališta i kuća za majke u potrebi, majka koju se ohrabri i oslobodi egzistencijalnog straha u okolini koja je okružuje – sposobna čak za junaštvo (usp. Prijeći prag nade, 31).
Potvrdu tih riječi donosi i priča o sirotoj ženi i njenom djetetu koju je jednom prilikom ispričala Majka Terezija: „Jednom sam s ulice podigla zavežljaj. Izgledao je kao odbačen smotuljak odjeće, no u sredini je bilo dijete. Pogledala sam: ruke, noge – invalid. Zato ga je netko i odbacio. Kako će majka, koja je to učinila, moći stati pred Boga? Ali reći ću vam jedno: ta majka – jadna žena – odbacila je dijete, ali ga nije ubila. To je ono što moramo učiti od naših siromaha – ljubav prema djetetu.“ Sama Majka Terezija nekoć je govorila: „Ako čujete da neka žena ne želi dijete i da je odlučila prekinuti trudnoću, pokušajte je uvjeriti da meni da to dijete. Ja ću ga voljeti gledajući u njemu znak Božje ljubavi.“
Molitva i post imaju snagu obraniti život i imaju snagu isprositi dar i želju bl. Majke Terezije: „Učinimo da ove godine svako dijete – rođeno ili još ne – bude očekivano i željeno.“
Izvor: bozjemilosrdje.net
Foto: Unsplash
