Sveti Ivan Bosco rodio se 16. kolovoza 1815. godine nedaleko od Torina kao najmlađe dijete u siromašnoj seljačkoj obitelji. Cijela se obitelj našla u vrlo teškom položaju kada je zarana umro otac, ostavivši iza sebe ženu s troje djece, od kojih je jedno dijete bilo iz njegova prvog braka.
Ivan je po mnogočemu bio nadareno dijete. Kad bi ga njegova majka vodila na sajam, tamo bi pozorno promatrao mađioničare pa bi vrlo brzo i savladao njihove vještine, kojima je zabavljao druge. Također je i propovijedi koje je slušao u crkvi mogao doslovce ponoviti.
Veliku su ulogu u njegovu životu odigrali svećenici. Kapelan ga je naučio pisati i čitati, a župnik ga je kasnije neko vrijeme podučavao latinski. Premda je uz marljivo učenje Ivan radio sve poslove u kući i oko kuće te na polju, njegov ga je polubrat zlostavljao. Ivanov ujak primijetio je njegovu nadarenost za učenje pa mu je omogućio o svome trošku polaziti srednju školu.
No to nije dugo trajalo jer je Ivanov ujak ubrzo umro pa je Ivan, kako bi se dalje školovao, morao kao najamnik pomagati zanatlijama. Tako je usput izučio zanat stolara, obućara, kovača i zidara, a kod orguljaša je naučio svirati više instrumenata. Naučio je izrađivati alate i igračke, a budući da je bio izvrstan pjevač i svirač, lako je mogao zabavljati i oduševljavati mladež.
Ivan je ušao u sjemenište kao dvadesetogodišnjak. Tamo se među drugim sjemeništarcima odlikovao svojim znanjem i kreposnim životom. Zbog svog izvrsnog pamćenja, mogao je napamet izrecitirati gotovo cijelo Sveto pismo na grčkom i latinskom jeziku.
S 26 je godina zaređen za svećenika, nakog čega je 3 godine proveo u Zavodu svetog Franje Asiškog u Torinu. To mu je iskustvo omogućilo da postane izvrstan odgojitelj i propovjednik. Zajedno s kolegama svećenicima iz Zavoda, Ivan je pohađao siromahe, bolesnike i zatvorenike, a upoznao je i bijedu torinske mladeži koja je bila prepuštena ulici i sama sebi. Zbog toga se sa svim žarom dao u njezin odgoj.
Budući da je djelovao jako pristupačan, u kratkom je roku oko sebe okupio velik broj mladića za koje je morao pronaći smještaj. Stoga je kupio jednu zapuštenu sušu, u kojoj je uredio kapelicu, učionicu i radionicu te izgradio dvokatnu zgradu. Dao je podići i crkvu u čast sv. Franji Saleškom.
Zbog velikog broja djece za koje se brinuo i velikih troškova, često je izgledalo da će ostati bez novca i bez hrane, no Bog ga nikada nije napustio. Štoviše, čudesno mu je pomagao. Tako je jednom trebalo nahraniti 300 dječaka, a bilo je samo malo kruha. Međutim, Ivan nije očajavao nego se pomolio Bogu i počeo dijeliti kruh. Podijelio je kruh svima i na kraju ga je još i preostalo.
Kao veliki štovatelj svetog Franje Saleškog, osnovao je Družbu salezijanaca koja je odgajala i brinula za siromašnu i napuštenu mušku mladež, no nije zaboravio ni žensku mladež. Ubrzo je osnovao i ženski ogranak družbe pod nazivom „Kćeri Marije, Pomoćnice kršćana‟.
Djelovao je i preko tiska pa je izdavao listove religioznog, obrazovnog, odgojnog i informativnog sadržaja.
Umro je 31. siječnja 1888. godine u Torinu. Blaženim je proglašen 1929., a svetim 1934. godine.
Svojim životom pružio je Katoličkoj Crkvi, ali i cijelom svijetu, ideal suvremenog svećenika i odgojitelja. Mnogi mu se mladi utječu kako bi otkrili svoj životni poziv i Božju volju za svoj život.
Molitva don Boscu za otkrivanje životnog poziva
Gospodine Bože,
Ti čovjeka stvaraš i Ti ga pozivaš. Meni nije jasno kamo me zoveš i ne znam kojim mi je putom krenuti: mnoge me stvari privlače i zbunjuju obećanjima varave sreće.
Po zagovoru svetoga Ivana Bosca, koji je pomagao mladima da otkriju svoj životni poziv, i meni pomozi da upoznam Tvoju volju, daj mi hrabrosti da je odlučno slijedim.
Daj da pronađem istinsku radost koja se rađa kada se, radi Tvojega imena, svoj život daruje drugima.
Amen.
Sveti Ivane Bosco, moli za nas!
