P: Otprilike od desete godine gajim osjećaje prema muškarcima. Uvijek sam to pokušavao poricati i pokušavao sam se moliti s nakanom da se to zauvijek promijeni. Moji osjećaji se nikada nisu promijenili, ali nitko ne zna za to. Još uvijek to ne želim prihvatiti. Dolazim iz katoličke obitelji i oni se protive takvom načinu življenja, a svi moji prijatelji su katolici i dijele mišljenje mojih roditelja. To me dovelo do vrlo teških trenutaka jer sam se osjećao toliko usamljeno i frustrirano čak i kada se molim. Želim pitati: je li u redu biti homoseksualac i dalje biti katolik ili bih trebao nastaviti moliti za to i pokušati i dalje mijenjati svoje osjećaje? Sada sam odrastao i posljednjih nekoliko dana počeo sam razmišljati da to moram prihvatiti iako ne želim biti homoseksualac. – Mike
Odgovorio je o. Edward McIlmail, LC
O: Prvo, dobro je zapamtiti da je tvoj temeljni identitet to da si voljeni sin Božji. Tvoje seksualne privlačnosti ne definiraju tko si. Drugo, privlačnost prema istom spolu sama po sebi nije grešna. Grešna je kada osoba djeluje u skladu s njom, mislima ili djelom.
Isto načelo vrijedi za sve. Jedno je kad je muškarac u iskušenju da sagriješi sa ženom s kojom nije oženjen; a drugo je kad se s njom upušta u nečedno ponašanje.
Treće, imati privlačnost prema istom spolu nije isto što i „biti homoseksualac“. Biti homoseksualac obično podrazumijeva otvoreno prihvaćanje i življenje homoseksualnog načina života. To uopće ne zvuči kao tvoj slučaj.
Vrijedi ovdje citirati Katekizam:
Čednost i homoseksualnost
2357 Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje. Predaja je uvijek tvrdila da su „homoseksualni čini u sebi neuredni“. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni.
2358 Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne težnje. Ta objektivno neuredna sklonost za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja.
2359 Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu.
Zapazite zadnji broj: Čvrstim životom molitve i sakramenata te predanim služenjem drugima, osoba se može približiti kršćanskom savršenstvu. Može biti na putu da postane svetac.
Nekoliko prijedloga:
Pokušajte pronaći pouzdanog ispovjednika i/ili duhovnika koji će vas voditi. Dobar terapeut bi vam također mogao pomoći. Važno je da s nekim razgovarate o onome kroz što prolazite.
I pokušajte se uključiti u volonterski rad. Pružanje pomoći onima koji su u izolaciji ili beskućnicima ili pomoć u pučkoj kuhinji može vam pomoći da se povežete s ljudima i shvatite da možete voljeti druge i biti voljeni zauzvrat kroz predano služenje.
I za zapisnik: Crkva nije „protiv homoseksualaca“. Ona smatra sve ljude sinovima i kćerima Božjim i ovdje je da im pomogne živjeti u skladu s Gospodinovim planom za čovječanstvo.
Ostanite blizu Blažene Djevice Marije kroz krunicu. Ona će posredovati za vas. Nadam se da će nešto od ovoga pomoći. Računajte na moje molitve.
Izvor: regnumchristi.com
Foto: Unsplash
