„Naš Gospodin u Prispodobi o sijaču objašnjava da će sjeme Njegove ljubavi rasti samo u određenom tlu – a to je tlo kršćanske kulture, koja je djelo glazbe u širem smislu, uključujući, kao i melodije koje se pjevaju, umjetnost, književnost, igre, arhitekturu – sve tolike instrumente u orkestru koji danju i noću sviraju glazbu ljubavnika; a ako je neuredna, onda Kristova ljubav neće rasti. Obnova kulture, duhovno, moralno, fizičko, zahtijeva obrađivanje tla u kojem Kristova ljubav može rasti, a to znači da moramo, kako kažu, preispitati prioritete…“
Uz teškoće vezane uz mentalnu obradu i pažnju prema drugima, postoji i dublji duhovni problem koji može proizaći iz prezasićenosti tehnologijom. Rad R. J. Snella o poroku lijenosti (ili acedije) ispituje unutarnju dispoziciju koja dovodi do mržnje prema životu i nespremnosti da se drugima predamo u radosti i ljubavi.
U djelu Acedia and Its Discontents: Metaphysical Boredom in an Empire of Desire (Angelico, 2015.), on opisuje duboku duhovnu slabost koja je obuzela našu kulturu. „Moderni ljudi se bore da svijet smatraju lijepim, dobrim ili vrijednim, a kada se svijet i stvari svijeta smatraju bezvrijednima sami po sebi, oni nas dosađuju. Nadalje, borimo se da pronađemo vrijednost u drugoj osobi ili u sebi. Koliko god užasna bila, smatramo da je nemoguće odustati od ove dosade – volimo dosadu – jer nam besmislenost svijeta omogućuje da se prema njemu, drugima i sebi odnosimo točno onako kako želimo“ (60).
Ova lijenost nije samo lijenost koja odbija išta učiniti, već frenetična aktivnost koja rezultira „dosadom, nemirom, žudnjom za lutanjem, mržnjom prema mjestu, ponosnom i frenetičnom aktivnošću, lebdenjem od zadatka do zadatka“ (62-63). Upali smo u nihilizam koji stvara duboku duhovnu lijenost koja odbija prihvatiti zajedništvo s Bogom i drugima kao pravi put do slobode, jer se smatra teretom i ograničavajućim. Nasuprot tome, Snell govori o težini običnih stvari kroz koje se u ljubavi vežemo za stvarnost i jedni prema drugima. „Božja pouka je potrebna, a ipak Bog često uči kroz obične stvari, kroz stvari dostupne ako bismo ih poslušali“ (96). Život je dobar i poziva nas izvan sebe da pronađemo smisao u stvarima koje nas, iako obične, pozivaju na veličinu duše.
Izvor: catholicgentleman.com
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash