Smatra se da je tijekom posljednjih mjeseci 1793. i prvih mjeseci 1794. utopljeno nekoliko tisuća ljudi (procjene idu i do 9 000). Radilo se o utapanju svih za koje se sumnjalo da ne podržavaju Francusku revoluciju i novi režim. Utopljeni su mnogi katolički svećenici i časne sestre, a također i žene, djeca te starije osobe. Radilo se o jednom od najvećih masakara tijekom razdoblja tzv. revolucionarnog terora.
Prvo od okrutnih smaknuća utapanjem izvedeno je uvečer. Za smaknuće je određeno 90 zarobljenih katoličkih svećenika, koji su trebali biti bačeni u rijeku Loire. Naime, grad Nantes nalazi se na području donjeg dijela toka rijeke Loire, 40-ak kilometara od njenog ušća u Atlantski ocean.
Okrutno utapanje izvedeno je pomoću posebno prilagođene skele na koju su dovođeni svećenici. Od 90 svećenika svi osim trojice utopili su se u rijeci kako je planirano. Naime, tri su svećenika dospjela do obližnjeg broda pa su ih mornari izvadili iz vode i dali im okrjepu (radilo se o sredini mjeseca studenog pa su temperature bile nepovoljne). Međutim, vlasti su naredile da trojica spašenih budu vraćena u zatvor, a zatim su ponovno poslani na smaknuće već sljedeće noći, s novom skupinom svećenika.
Sveukupni masakr preživio je, po svemu sudeći, samo jedan svećenik – o. Landeau – koji je navodno bio dobar plivač.
Izvor: povijest.hr
