Milijuni nerođenih čiji životi vise o niti ovise o nama, milijuni žena koje će počiniti najveću pogrešku u svome životu i odlučiti se za pobačaj ovise o nama, milijuni abortera i članova medicinskog osoblja ovise o nama. Kako je ova knjiga pokazala, nekad je dovoljno vrlo malo da bi se obranili oni najmanji, a ako ne obranimo njih, uskoro ćemo morati braniti sve one koje društvo smatra starima, bolesnima, slabima i „beskorisnima”, a koji se ne mogu sami obraniti. Mjerilo svake civilizacije oduvijek je karakterizirao odnos prema njezinim najslabijim članovima.
Ako iz straha uporno okrećemo glavu na drugu stranu kad su u pitanju nerođeni, ali i drugi bespomoćni članovi ljudskog roda, pitanje je kakvu ćemo civilizaciju izgraditi. Sigurno je da jednom kad okrenemo leđa darivatelju života, prvo počinjemo umirati duhovno, a ubrzo nakon toga slijedi i fizičko umiranje. Kad su naciste na sudu u Nürnbergu tražili odgovore za milijune mrtvih tijekom holokausta, oni su se branili neznanjem i činjenicom da su samo provodili zakone, na što im je odgovoreno da su trebali postupiti po svojoj savjesti. Da se nama danas sudi za holokaust nerođenih, mi se ne bismo poput njih mogli braniti ne znanjem jer nam upravo knjige poput ove daju sve potrebno znanje o nerođenima i pobačaju.
Baš sve što trebamo znati o početku ljudskog života nalazi se u knjigama poput ove. Međutim, čak i da nikad ne pročitamo nijednu od brojnih knjiga iz apologetike za život, uvijek nam ostaje savjest. Doista, „blago čovjeku koga ne optužuje vlastita savjest” (Sir 14, 2)
Ovo je izvadak iz knjige Argumentirano za život u izdanju Naklade Crisinus, čije prenošenje vrijedi isključivo za portal „Muževni budite”.
Foto: Unsplash
