Razgovarali smo s Markom Blagovićem, katoličkim suprugom, ocem, članom molitvene zajednice „Božja pobjedaˮ i liječnikom dentalne medicine, koji nam je posvjedočio kako je moguće evangelizirati i izvan susreta zajednice, na samom radnom mjestu, ali i kako uspijeva balansirati brojne obveze u zajednici, obitelji, ali i na poslu.
Kako se Vaša vjera odražava na svakodnevni rad i odnos prema pacijentima?
Svakako na način da nastojim vidjeti ispred sebe najprije osobu koja je puno više od onoga što vidimo na van i puno više od problema sa zubima. Nastojim zajedno sa svojim pacijentom tražiti najbolje rješenje za njega bez obzira na to koliko je to meni financijski isplativo. To ponekad bude izazovno i teško, ali upravo kroz sakramentalni i molitveni život dobivam potrebnu snagu, mudrost i ljubav koju po sebi nemam za takav život. Vjerujem da svaki čovjek osjeti kad ga gledaš kao čovjeka i osobu, a ne kao sredstvo. Također, moja ordinacije je mjesto susreta koje nadilazi rad na zubima. Tu se dijele životne radosti, ali i problemi koje na neki način zajedno nosimo i svi skupa rastemo. Volim raditi s ljudima i volim svoje zvanje stomatologa.
Smatrate li da katoličke vrijednosti mogu biti prednost u zdravstvenoj profesiji, osobito u stomatologiji?
Svakako jer Isus je između ostaloga jako puno liječio na svim područjima života. On je ostavio svojoj Crkvi u najširem smislu da čini djela koja je On činio. Svaki liječnik bi trebao imati, koliko je to moguće, Isusovo srce koje liječi i dotiče uvijek dublje od onog problema s kojim smo došli. Ljubav prema čovjeku, suosjećanje, blaga riječ, poštenje i služenje su samo od nekih darova koje bismo mi liječnici stomatolozi kršćani trebali posjedovati ukoliko smo Njegovi, a to onda ne može ne donijeti ploda.
Na koji način balansirate profesionalne obveze, obiteljski život i duhovnost?
To je svakako izazov i proces na kojem se uvijek radi. Ponekad se čini da je nemoguće ili da nisi dovoljno dobar u nekom od segmenata, ali nastojim ići hrabro naprijed, uz vodstvo Duha Svetoga koji nas najbolje savjetuje i upozorava ako negdje nešto trebamo korigirati. Kažem da u životu postoje sezone kada treba veći naglasak staviti na određena područja, a na to će nas upozoriti Duh Sveti. Zbog toga je za nas kršćane život bez Duha Svetoga nemoguć i nezamisliv. Molitveni život i vrijeme osluškivanja je neizmjerno važno jer Bog zna što je pred nama i priprema nas na to. Puno puta čovjek nema rješenje za neki slučaj na poslu ili situaciju u obitelji, u odgoju na koje Bog zna odgovor. Zbog toga je važan taj susret s Njim u tišini gdje će On kao dobri Otac pomoći.
Susrećete li se u svom radu s etičkim dilemama i pomaže li Vam vjera u njihovu rješavanju?
Svakako i to vrlo često. Naprimjer, hoću li predložiti skuplji i veći rad koji će mi financijski više koristiti, a možemo problem riješiti jednostavnije i jeftinije. Zatim, ako se dogodi pogreška, kako je i treba li je iskomunicirati, zaštita privatnosti pacijenta i brojne druge. Vjera mi pomaže da nastupam maksimalno ponizno, odgovorno, u istini pa, što bi rekli, gdje god da nas to dovede. Nastojim svakom pacijentu obrazložiti više opcija za njegovo liječenje i navest pluseve i minuse, a nakon toga zajedno odlučujemo. Takav individualan i otvoren pristup je jako vrijedan i dovodi do toga da svi mirne savjesti spavamo. Također nastojim da marketing bude realan i da prikaže dobre i potencijalne opasnosti određenih tretmana, npr. ugradnja implantata.
Kako danas, prema Vašem iskustvu, pacijenti doživljavaju liječnike koji otvoreno svjedoče svoju vjeru?
Ja imam vrlo pozitivan odjek od strane mojih pacijenata. Većina ljudi uistinu poštuje takav stav pogotovo ako kod tebe vidi barem malo od toga što govoriš i naviještaš. Problem je ako nismo autentični – onda možemo biti kontra svjedočanstvo. Imao sam i jedno negativno iskustvo gdje je jedan pacijent odbio dalje dolaziti zbog mog poznanstva i druženja s osobama iz vjerskog kruga. To je život. Svako ima slobodu odlučivati kamo će ići, pogotovo kad se radi o privatnom sektoru. No na nama je odgovornost da se ne umorimo raditi na sebi i profesionalno, ali i duhovno, kako bismo uistinu bili što više za čovjeka i da pred sobom ne gledamo samo “pacijenta”.
Što Vas je potaknulo da se odlučite upravo za stomatologiju i vidite li u tom pozivu i svojevrsno poslanje?
Kao dijete sam išao često kod ortodonta i jako sam to volio, što je dosta neobično. Jako lijepo sam se osjećao tamo. Čak i onaj miris ordinacije od kojeg mnogi bježe, meni je bio privlačan. Tako da sam već u osnovnoj školi donio odluku da ću biti stomatolog. Nitko u obitelji nije medicinske struke tako da je to bilo neobično. U tome vidim svoj profesionalni poziv koji svakako integrira dublji poziv ljubavi i brige prema čovjeku u nevolji, boli. Isus je isto činio. Jednom sam imao krizu i pitao se je li stomatologija to ili da možda budem neki “full time” evangelizator s obzirom za moju aktivnost u zajednici “Božja pobjeda”. Ali mi je onda Bog malo-pomalo pokazivao da je moj “zubarski” poziv puno više. Toliko ljudi susrećem s kojima razvijamo lijepe odnose, a to često liječi puno više od zuba.
Koju biste poruku uputili mladima koji žele biti uspješni profesionalci, ali i ostati vjerni svojim duhovnim vrijednostima?
Bog želi da koristimo darove, talente i karizme koje nam je s razlogom dao. U katekizmu Katoličke Crkve stoji da su karizme dane na izgradnju Crkve, ali i za dobro ljudi i korist svijeta. Itekako Bog računa da mi ovaj svijet preobražavamo po Njegovu zamislu. Važno je u molitvi i kroz život otkrivati talente i koristiti ih. Kad to budemo činili, vršit ćemo volju Božju i bit će nam to kao hrana, kako Isus kaže: “Meni je hrana vršiti volju očevu.” Hrana nam daje da se razvijamo i živimo, a uz to dubinski nam daje i osjećaj ugode i zadovoljstva. Tako bi nekako trebalo biti i nama kada koristimo darove i talente Božje. U sve što činimo ulazimo iz odnosa s Bogom i On će nas usmjeravati.
Psalam 119 kaže: Tvoja Riječ je nozi mojoj svjetiljka i osvjetljava moje staze. Nastojimo tražiti Njegovu riječ i ona će nam pokazivati put pa tako i profesionalne puteve. U poslu trebamo biti poput Oca nebeskog, težiti savršenstvu, ali ne da bi se uzoholili, nego jer je takav Bog, a mi smo na Njegovu sliku sačinjeni. Ne treba se bojati posla, privatnog angažmana, novca i izazova, ali uvijek nastojati sve činiti u dogovoru i iz odnosa s Njim pa će nas On čuvati, voditi i pomoći da svim svojim djelovanjem idemo prema konačnom odredištu, a to je nebeska domovina. Kako kaže sv. Pavao: Hrabri budite i ne bojte se.
Razgovor vodio: Matija Đudarić
Foto: privatna arhiva Marka Blagovića
