Prema katoličkom nauku, demoni doista postoje i, iako rijetko, ponekad mogu „opsjesti“ ljudsko tijelo. Čin kojim se demon izgoni iz osobe naziva se egzorcizam i i danas je prisutan u Katoličkoj Crkvi.
Demoni postoje
Demoni su pali anđeli. Bog ih je izvorno stvorio dobrima, ali su se slobodnom odlukom okrenuli protiv Njega: Crkva uči da je Sotona isprva bio dobar anđeo, ali su on i drugi demoni postali zli vlastitim izborom (usp. Katekizam Katoličke Crkve 391–392).
Zbog istočnoga grijeha čovjek je podložan utjecaju zlih duhova. Krštenjem se oslobađa vlasti Sotone i postaje dionikom Kristova kraljevstva, ali i dalje ostaje izložen napasti. Kako kaže Poslanica Efežanima: „Jer naša borba nije protiv tijela i krvi, nego protiv vrhovništava… protiv zlih duhova po nebesima“ (Ef 6,12).
Utjecaj demona može imati različite oblike:
opsesija – napad izvana
opsjednuće – djelomično ili potpuno preuzimanje kontrole nad tijelom
Demoni u Bibliji i povijesti Crkve
U Starom zavjetu spominje se jedan mogući primjer (1 Sam 16,14), dok Novi zavjet donosi brojne slučajeve opsjednuća, često povezanih s djelovanjem Isusa Krista. Isus Krist izvodio je mnoge egzorcizme.
Evanđelja opisuju razne posljedice opsjednuća: gubitak govora ili vida, fizičke grčeve, neobično ponašanje pa čak i nadljudsku snagu (usp. Mk 5,2–4; Mk 9,18). Ponekad je osoba bila pod utjecajem više demona — u jednom slučaju nazvanih „Legija“.
Unatoč svojoj zloći, demoni su prepoznavali Isusov božanski identitet: „Znam tko si — Svetac Božji“ (Mk 1,24).
Kroz povijest Crkve borba protiv zlih duhova ostaje prisutna. Atanazije Aleksandrijski u 4. stoljeću isticao je snagu znaka križa protiv demona kao dokaz istinitosti kršćanske vjere.
Egzorcizam danas
Crkva i danas provodi egzorcizme, ali pod strogim uvjetima. Prema Katekizmu Katoličke Crkve (1673.), svečani egzorcizam može obaviti samo svećenik uz dopuštenje biskupa. Prije toga potrebno je utvrditi radi li se o stvarnom duhovnom problemu, a ne o psihološkoj ili medicinskoj bolesti.
Božja vlast iznad svega
Iako Sotona ima određenu moć, ona je ograničena — on je stvorenje i podložan je Bogu. Božja providnost dopušta njegovo djelovanje, ali ga usmjerava prema konačnom dobru (usp. Rim 8,28).
Kršćanska vjera uči da je konačna pobjeda već ostvarena po Kristu: po Njegovoj smrti i uskrsnuću „knez ovoga svijeta“ je pobijeđen (usp. Iv 12,31; Otk 12,10).
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.




