U uvodu kardinal Ratzinger tumači teološki odnos između Objave, koja je završena smrću posljednjeg apostola i koja obvezuje sve vjernike, te privatnih objava koje su od Crkve odobrene i priznate, ali nikoga ne obvezuju i jedino o interpretaciji koju im Crkva daje ovisi njihova smislenost, a time i autentičnost.
Kardinal Ratzinger podsjeća i da fatimska priča ima dva usko povezana, ali ipak odvojena dijela: prvi je ono što se dogodilo, odnosno fenomen koji uključuje i sadržaj Gospinih poruka. Drugi je tumačenje događaja i njihovo mjesto u memoriji Crkve. Sam je događaj svima dobro poznat, a značenje fatimskoga fenomena Crkva je otkrivala postupno, od razine mjesne Crkve, potom izvan granica Portugala, pa sve do Rima, postavši tako znakom vremena čitavoj Crkvi dvadesetoga stoljeća.
Tumačenje kardinala Ratzingera
“Pažljivo iščitavanje teksta takozvane treće Fatimske tajne, odlukom Svetoga Oca objavljenog ovdje u cijelosti, a dugo nakon spomenutih događaja, vjerojatno će se pokazati razočaravajućim ili iznenađujućim nakon svih nagađanja koje je potaknula.
Je li to ono što je Majka Gospodnja htjela priopćiti kršćanstvu i čovječanstvu u vrijeme velikih poteškoća i nevolja? Je li nam od ikakve pomoći na početku novog tisućljeća? Ili su ovo samo projekcije unutarnjeg svijeta djece, odgajane u ozračju duboke pobožnosti, ali istodobno uzdrmane nevoljama koje prijete njihovom vremenu? Kako bismo trebali razumjeti viziju? Što ćemo učiniti od toga?
Završni dio komentara
Konačno je pitanje: Koji je smisao ‘tajne’ Fatime kao cjeline (u sva njena tri dijela)? Što nam ona govori? Prije svega, moramo potvrditi s kardinalom Sodanom: “…događaji na koje se treći dio Fatimske tajne odnosi sada su dio prošlosti”. Ukoliko su opisani pojedinačni događaji, oni pripadaju prošlosti.
Izvor: vatican.va
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
