Prečesto su naši obiteljski odnosi manje puni ljubavi od drugih društvenih odnosa. I dok smo spremni učiniti mnogo za obitelj u izvanrednim situacijama, u svakodnevici često činimo znatno manje.
Evo četiri odluke kako živjeti obiteljski život više po uzoru na Svetu Obitelj — i kako ljude izvan vlastitog doma tretirati onako kako bi to činili oni.
Odluka 1: Poštuj svoju obitelj kao što poštuješ svoje goste
Sveti Benedikt govorio je da svakog gosta treba primiti kao Krista. No ponekad je teže tako postupati prema vlastitoj obitelji.
Kad gosti ne razumiju stvari kao mi, to prihvaćamo i strpljivo objašnjavamo. No u obitelji često očekujemo da drugi razumiju upravo ono što smo rekli i onako kako smo to rekli — bez ikakva kompromisa.
S gostima tražimo najdobronamjernije objašnjenje za nesuglasice i pokušavamo pronaći zajednički jezik. S članovima obitelji češće pojačavamo sukobe, udaljavajući se od zajedništva prema pravom „bojištu“.
Kad nešto tražimo od gosta, ublažavamo ton glasa kako bi molba zvučala ljubaznije, a ako oni nešto zatraže od nas, žao nam je ako ne možemo pomoći. U obitelji su zahtjevi prečesti, a pristojnost prerijetka.
Zato odluči da ćeš u govoru, raspravama i molbama prema obitelji postupati kao prema dragim gostima.
Odluka 2: Služi drugim ljudima kao da su obitelj
Razmisli što smo sve spremni učiniti za obitelj:
- Ako je član obitelji u bolnici, ostavljamo sve kako bismo ga posjetili.
- Ako je član obitelji u opasnosti da izgubi dom ili posao, činimo sve što možemo da pomognemo.
- Ako član obitelji prolazi kroz duboku životnu krizu, razgovaramo s njim koliko god treba.
To činimo za obitelj jer ih bezuvjetno volimo. Ne moraju zaslužiti našu ljubav niti nam uzvratiti trud. A djela milosrđa zapravo su ništa drugo nego Gospodinova zapovijed da tako postupamo prema svakome, jer je svatko toga vrijedan.
Zato odluči da ćeš ljude u potrebi promatrati i pomagati im kao članovima vlastite obitelji.
Odluka 3: Cijeni svoju obitelj kao da o njima pišeš osmrtnicu
Pet godina prije smrti nekog člana obitelji često ga gledamo iskrivljenim pogledom.
- Njihovu prošlost ponekad svodimo na priču o pogreškama i promašajima.
- Kad promatramo kako provode vrijeme, vidimo što bi „mogli“ ili „trebali“ raditi umjesto da cijenimo ono što doista rade.
- Nadamo se da će jednoga dana postati „najbolja verzija sebe“.
Ali nakon njihove smrti gledamo ih oslobođene svih naših osuda, i kad pišemo osmrtnicu, njihova prava vrijednost dolazi do izražaja:
- Njihovu prošlost sažimamo kao niz pobjeda.
- S ponosom govorimo o plemenitim stranama njihovih interesa i hobija, čak i onih koje prije nismo cijenili.
- Shvaćamo da nije bilo različitih „verzija“ njih samih — bili su to što jesu, vrijedni ljubavi i veliki.
Mislim da nas Bog uvijek vidi upravo na taj način. Paradoksalno, to nam postavlja veći izazov. Božji stav ne govori: „Jadan si, postani bolji“, nego: „Velik si. Očekujem mnogo od tebe. Zato budi bolji.“
Odluka 4: Živi život kakav želiš da se spominje nakon tvoje smrti
Duhovni učitelji odavno savjetuju da svoj život promatramo iz perspektive samrtne postelje i da živimo tako da jednog dana možemo s mirom gledati unatrag.
Drugi način da se to kaže jest: „Počni činiti ono što želiš da ljudi spominju na tvojem sprovodu.“
U više od 90 % osmrtnica najveći dio posvećen je onome što je osoba učinila za svoju obitelj i prijatelje, dok se posao spominje tek usput.
Djeca pamte vrijeme koje su roditelji proveli s njima, a ne stvari koje su im kupili. Supružnici cijene trud uložen za dobrobit obitelji, ali još više pamte riječi ljubavi i djela pažnje.
Zato odluči već danas stvarati one temeljne obiteljske uspomene koje će jednoga dana ispuniti tvoju osmrtnicu.
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.
