Pisanje dobro oblikovane ljubavne poruke nije nimalo lak zadatak. One vrlo brzo mogu skliznuti u otrcane, klišejizirane i sentimentalne rečenice koje ne govore ništa smisleno. Prepune banalnih općenitosti, takve ljubavne poruke imaju romantični učinak poput mokrog rezanca. Trebate li inspiraciju kako svoju ljubavnu poruku učiniti snažno romantičnom?
Ništa nije romantičnije ni tragičnije od posljednjeg pisma koje vojnik napiše kući prije nego što pogine u borbi. Najpoznatiji primjer takvog pisma napisao je čovjek po imenu Sullivan Ballou.
Ballou je bio američki domoljub koji je odmah i dobrovoljno napustio svoju karijeru i obitelj te se pridružio vojsci Unije kada je započeo Američki građanski rat. Tjedan dana prije bitke kod Bull Runa, u kojoj će poginuti, Sullivan je svojoj supruzi Sari napisao ovo ljubavno pismo. Čitajte polako i osjetite kako zvuči ljubav pravog čovjeka:
dana 14. srpnja 1861., Washington, D.C.
Moja najdraža Sarah,
Vrlo su jaki pokazatelji da ćemo krenuti za nekoliko dana — možda već sutra. Da ti ne bih mogao ponovno pisati, osjećam potrebu napisati ove retke koji bi mogli doći do tvojih očiju kada mene više ne bude.
Naš pokret može biti kratkog trajanja i pun radosti — ali može biti i težak sukob i smrt za mene. Ne moja volja, nego tvoja, o Bože, neka bude. Ako je potrebno da padnem na bojnom polju za svoju domovinu, spreman sam. Nemam sumnji niti nedostatka povjerenja u stvar za koju se borim, i moja hrabrost ne posustaje niti slabi. Znam koliko se američka civilizacija sada oslanja na pobjedu vlade i koliki dug dugujemo onima koji su prije nas prošli kroz krv i patnju Revolucije. I spreman sam — potpuno spreman — položiti sve radosti ovoga života kako bih pomogao očuvati ovu vladu i otplatio taj dug.
Ali, moja draga ženo, kada znam da s mojim radostima polažem i gotovo sve tvoje, i da ih u ovom životu zamjenjujem brigama i tugom — kada nakon što sam i sam godinama jeo gorki plod siročadi, moram ga ponuditi kao jedinu hranu svojoj maloj djeci — je li to slabost ili nečasno, dok zastava mog cilja mirno i ponosno vijori na vjetru, da se moja bezgranična ljubav prema tebi, mojoj dragoj ženi i djeci, bori u žestokoj, iako uzaludnoj borbi s mojom ljubavi prema domovini?
Ne mogu ti opisati svoje osjećaje ove tihe ljetne noći, dok oko mene spava dvije tisuće ljudi, mnogi od njih možda uživaju posljednji san prije smrti — a ja, sluteći da Smrt puzi iza mene sa svojim smrtonosnim kopljem, razgovaram s Bogom, svojom domovinom i tobom.
Tražio sam pažljivo i ustrajno, često u svom srcu, neki pogrešan motiv za to što riskiram sreću onih koje volim — i nisam ga mogao pronaći. Čista ljubav prema domovini i načelima koja sam zastupao pred narodom, te „ime časti koje volim više nego što se bojim smrti“, pozvali su me — i ja sam poslušao.
Sarah, moja ljubav prema tebi je besmrtna; čini se da me veže uz tebe snažnim užadima koje može prekinuti samo Svemogući. Ipak, moja ljubav prema domovini dolazi poput snažnog vjetra i neodoljivo me nosi, zajedno sa svim tim vezama, na bojno polje.
Sjećanja na blažene trenutke koje sam proveo s tobom polako mi se vraćaju i zahvaljujem Bogu i tebi što sam ih tako dugo mogao imati. Teško mi ih je napustiti i pretvoriti nade budućih godina u pepeo, kada bismo, da je Božja volja, mogli još živjeti i voljeti zajedno te gledati kako naši sinovi odrastaju u čestite ljude.
Znam da imam malo i skromno pravo na Božju providnost, ali nešto mi šapće — možda molitva našeg malog Edgara — da ću se vratiti svojim voljenima neozlijeđen. Ako se ne vratim, moja draga Sarah, nikada ne zaboravi koliko te volim, i kada mi posljednji dah izađe na bojnom polju, šapnut će tvoje ime.
Oprosti mi moje brojne pogreške i bol koju sam ti nanio. Koliko sam često bio nepažljiv i nepromišljen! Kako bih rado suzama isprao svaku mrlju na tvojoj sreći i borio se protiv svih nesreća ovoga svijeta kako bih tebe i našu djecu zaštitio od zla. Ali ne mogu. Moram te promatrati iz svijeta duhova i biti uz tebe dok prolaziš kroz oluje sa svojim dragocjenim teretom, i strpljivo čekati dok se ponovno ne sretnemo da se više nikada ne rastanemo.
Ali, o Sarah! Ako mrtvi mogu doći na ovaj svijet i nevidljivo kružiti oko onih koje su voljeli, uvijek ću biti blizu tebe — danju i noću, u sretnim i u teškim trenucima — uvijek, uvijek; i ako osjetiš lagani povjetarac na svome obrazu, to će biti moj dah; ako te hladan zrak dotakne po čelu, to će biti moj duh koji prolazi pokraj tebe.
Sarah, ne oplakuj me kao mrtvog; misli da sam otišao i da te čekam, jer ćemo se ponovno sresti.
Što se tiče mojih malih dječaka, oni će odrasti kao i ja, i nikada neće u potpunosti upoznati očevu ljubav i brigu. Mali Willie je premlad da me dugo pamti, a moj plavooki Edgar će moje igre s njim čuvati kao najdalje uspomene iz djetinjstva. Sarah, imam potpuno povjerenje u tvoju majčinsku brigu i odgoj njihova karaktera. Reci mojim dvjema majkama, njegovoj i njezinoj, da im zazivam Božji blagoslov. O Sarah, čekam te tamo! Dođi k meni i povedi sa sobom našu djecu.
Sullivan
Izvor: artofmanliness.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
