Papa želi dvije stvari od Katoličke akcije: prvo, da se Katolička akcija širi, razvija i jača, vođena duhom Presvete Euharistije (V. 23, 1923); drugo, da oni koji se posvete apostolatu Katoličke akcije njeguju posebnu pobožnost prema Presvetoj Euharistiji, kako bi duše bile euharistijski pobožne.
To je razumljivo, jer je Presveta Euharistija središte, život i duša naše sv. religije i Katoličke Crkve. Euharistija je nužna hrana za kršćanski život pojedinaca, kao i za rad u apostolatu. “Ako se ne gostite tijelom Sina Čovječjega, nećete imati života u sebi.” Tko nema života u sebi, ne može ga dati drugome.
To je u redu naravno, to je u redu za svrhu naravno. Život i energija svrhovitog karaktera ovisi o jedenju tijela Sina Božjega i sjedinjenju s Njim po Euharistiji. Zato su Krist i Crkva to naglašavali u svakom trenutku.
Kao što je Krist lijepo rekao apostolima: “Kao što trs ne može sam od sebe donijeti plod ako nije s lozom, tako ni vi ako niste sa mnom.” Ja sam trs, a vi ste trs. Tko je sa mnom, donosi plod, jer bez mene ne možete učiniti ništa.” (Iv 15,5)
Spasitelj tako lijepo i jasno govori onima koji žele provoditi apostolat Katoličke akcije. Taj apostolat je, po svojoj prirodi, prije svega religiozne i objektivne prirode: spasenje duša. Bez sjedinjenja s Kristom, ne možemo ništa učiniti u tom pogledu.
A najteže smo sjedinjeni s Kristom upravo u sv. Euharistiji: “Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u mojoj” (Ivan 6,57). Prema sv. U Euharistiji postajemo na način toliko sjedinjeni s Kristom kao da imamo isto tijelo, istu krv. Na taj smo način u najvećoj mjeri ispunili onaj Kristov zahtjev, bez kojeg ne možemo ništa učiniti, bez kojeg ne možemo donijeti nikakav plod, ako nismo sjedinjeni s Kristom.
Zato sveti Otac Pio XI. traži da apostoli Katoličke akcije budu “euharistijski pobožni”.
Stoga se sveti Otac osvrće i na apostole Katoličke akcije na prva kršćanska vremena. Prve kršćane tako su odgajali Krist i njegovi apostoli. Djela apostolska kažu da su prvi kršćani svaki dan kod kuće lomili kruh (2, 46). To znači da su primali prez. euharistiju. A sv. Justin u svojoj Apologiji piše, da su u vrijeme sv. Na misi đakoni dijelili kruh i vino svima prisutnima, tj. prezb. euharistiju, a nakon mise donosili su je onima koji su bili odsutni.
Tako je bilo u tim ranim danima, kada je svaki kršćanin bio misionar, apostol, osvajač duša. U to vrijeme, kada je svaki kršćanin bio spreman podnijeti mučeništvo i proliti svoju krv.
U tom je duhu i sv. Ciprijan, biskup i mučenik u vrijeme žestokih progona, opominjao je svoje vjernike: “Pijte krv Kristovu svaki dan, da biste bili spremni svaki dan proliti svoju krv za Krista.”
Bilo je vrijeme kada se taj euharistijski duh ohladio, tako da je opći crkveni sabor morao izdati naredbu da svaki vjernik mora barem jednom, na Uskrs, primiti svetu euharistiju i tako se sjediniti sa svojim Spasiteljem (IV. Lat. kan. 1215).
I naše vrijeme slično je tim poganskim vremenima, jer se poganski duh širi posvuda. Zato je već Pio X. poticao vjernike na apostolat Katoličke Akcije. U svoj program stavio je riječi sv. Pavla: “Obnovite sve u Kristu.” (Fermo proposito 11. VI. 1905.) Ali taj veliki Papa odmah potom izdao je dekret o čestoj sv. Pričesti. (S. Trid. Synodas 20. XII. 1905.) Taj euharistijski Papa vidio je da apostolat Katoličke Akcije neće donijeti posebne plodove, ako apostoli ne žive kao potpuno sjedinjeni s Kristom.
I doista svaki katolički pokret treba ići ruku pod ruku s euharistijskim pokretom. Napredak i uspjeh jednog uvjetovan je napretkom drugih. Pad jednog je pad drugog. Postoji takva veza među njima.
Prva kršćanska stoljeća svjedoče o tome. To dokazuje povijest Katoličke Crkve do danas. To svjedoči toliko mnogo vjernika, izvrsnih i ustrajnih apostola Katoličke Akcije. Npr. Contardo Ferini, Josip Toniolo, Petar Juraj Fassati, te naši nedavno preminuli Eckert, Rogulja, Merz, Čepulić.
Sv. Crkva posljednjih 20 godina naporno radi na euharistijskom pokretu. Održavaju se svjetski, nacionalni, pokrajinski i dekanatski euharistijski kongresi. Održavaju se noćne i dnevne molitve. Postoje procesije. Toliko se potiče na dan i svaki dan sv. Pričesti, na bogoslužju, na svakodnevnoj prisutnosti sv. Mise, uz sudjelovanje preč. Oltarskog Sakramenta i klanjanje duhu iz vašeg doma, s vašeg polja, s vašeg rada.
Zapravo, ona u svom zakoniku kan. 1711 t. 2 određuje da se u tu svrhu osnivaju bratstva preč. Oltarskog Sakramenta, kako bi se euharistijski duh apostola i prvog kršćanskog doba tako promicao, širio i obnavljao.
Sljedeće godine, kada slavimo 400. obljetnicu osnutka bratstva preč. Oltarskog Sakramenta, da se to provede u našoj nadbiskupiji, tj. da se u svakoj župi osnuje bratstvo Preč. Oltarskog Sakramenta.
U tome bi trebali biti prvi i najrevniji članovi Katoličke akcije. Neka to bude njezin radni program za sljedeću radnu godinu. Želim da se borba protiv prokletstva nastavi i ove godine. Ali nije dovoljno da se ne vrijeđa samo Ime Božje. Potrebno je da se slava Božja i spasenje duša unapređuju, posebno time, i da vjernici, a posebno apostoli Katoličke akcije, dođu što bliže oltaru.
U duhu bratstva trebamo posebno raditi na tome, da se naše crkve ponovno ispune vjernicima nedjeljom, da se posebno muški svijet koji napušta crkvu ponovno okupi u njoj, da se prinesu na uskrsnu sv. Oni koji su to možda godinama zanemarivali neka prime pričest, da se dani klečanja slave što svečanije, da se sv. pričesti. Tako će se na nama i na našim bližnjima ispuniti riječ sv. apostola Pavla: “Više ne živim ja, nego Krist živi u meni.” (Gal 2, 20)
U Zagrebu 30. listopada 1938.
+ Alojzije, nadbiskup
Katolički list, 3. studenoga 1938., br. 44., str. 521-522 (prikaz, ostalo).
IZVOR: BATELJA, Juraj (priredio) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940. , Postulatura bl. Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 270-272 (prikaz, ostalo)
