Dana 8. rujna 2008. Tom Vander Woude pripremao je nadzemni bazen za zimu zajedno sa svojim sinom Josephom. Primijetio je da nešto nije u redu: njegov najmlađi sin Joseph, koji je imao Downov sindrom, nije bio na vidiku, a nedostajao je i poklopac septičke jame. Kada je prišao jami, vidio je da je Joseph pao unutra.
Septička jama bila je duboka oko dva metra, ispunjena otpadnim tvarima i otrovnim plinovima. Tom je znao da njegov sin neće dugo preživjeti zbog nedostatka kisika i opasnih plinova. Bez razmišljanja je skočio za njim.
Pokušao je podići sina uz pomoć radnika koji je pomagao izvana. Viknuo mu je: „Ti povlači, a ja ću ga gurati.“ Međutim, otrovni plinovi su ga svladali. Izgubio je svijest, ali je svojim tijelom još uvijek držao Josepha iznad površine. Kada su stigli spasioci, izvukli su Josepha i pokušali spasiti Toma, ali njegov život više nisu mogli vratiti.
Tom je umro dajući život za svog sina.
Rani život i vojna karijera
Tom je rođen 24. travnja 1942. u blizini Sioux Fallsa u Južnoj Dakoti, u pobožnoj katoličkoj obitelji. Odmalena je radio na obiteljskom imanju, ali je imao veliku ljubav prema letenju.
Nakon studija i ženidbe s Mary Ellen, ostvario je svoj san i postao pilot američke mornarice. Letio je borbenim zrakoplovima tijekom Vijetnamskog rata, a kasnije je radio kao komercijalni pilot za različite zrakoplovne kompanije.
Iako je postigao velik profesionalni uspjeh, ostao je skroman čovjek koji nikada nije tražio priznanja.
Osobnost i životni primjer
Ljudi koji su poznavali Toma opisivali su ga kao: poniznog, tihog, pravednog, blagog, radosnog, vrijednog, nesebičnog i spremnog pomoći.
Bio je čovjek snažne vjere, ali bez osuđivanja drugih. Ljudi su mu se obraćali jer su znali da će ih saslušati, razumjeti i dati mudar savjet.
Imao je mnogo sposobnosti: bio je pilot, mehaničar, poljoprivrednik, električar, vodoinstalater, trener i inženjer. Međutim, sve svoje sposobnosti koristio je za služenje drugima, a ne za vlastitu slavu.
Obitelj i vjera
Tom i njegova supruga Mary Ellen imali su sedmero djece. Posebno mjesto u njihovom životu imao je najmlađi sin Joseph, rođen s Downovim sindromom.
Iako su liječnici upozoravali na moguće poteškoće, roditelji su prihvatili Josepha kao Božji dar. Nikada ga nisu ograničavali zbog njegova stanja, nego su mu pomagali razvijati sposobnosti i uključivali ga u obiteljski život.
Tom je vjerovao da svako dijete ima dostojanstvo i vrijednost. Zbog vlastitog iskustva pomagao je drugim obiteljima koje su imale djecu s posebnim potrebama.
Duboka katolička vjera
Tomova vjera bila je jednostavna i praktična: činiti ono što je ispravno svaki dan.
Redovito je molio, sudjelovao na misi i provodio vrijeme u euharistijskom klanjanju. Sa svojom obitelji molio je krunicu i nastojao svoju djecu odgojiti u katoličkoj vjeri.
Posebno je štovao Blaženu Djevicu Mariju te je na svom imanju organizirao godišnje marijanske procesije kojima su prisustvovale stotine ljudi.
Njegova obitelj i prijatelji smatrali su ga čovjekom koji je vjeru živio djelima, a ne samo riječima.
Odnos prema sinu Josephu
Tom nije gledao na Josepha kroz njegova ograničenja, nego kroz njegove sposobnosti. Uključivao ga je u sport, služenje u crkvi i svakodnevni život.
Mnogi ljudi koji su upoznali Josepha postali su bolji upravo zahvaljujući njegovoj jednostavnosti, veselju i ljubavi prema drugima. Tom je omogućio da njegov sin bude prihvaćen i da obogati živote mnogih ljudi.
Posljednji ispraćaj
Tomov pogreb bio je velik događaj. Tisuće ljudi došle su mu odati počast. Mnogi od njih nisu ga ni osobno dobro poznavali, ali su bili dirnuti načinom na koji je živio, osobito njegovom ljubavlju prema supruzi, obitelji i Josephu.
Pokopan je uz krunicu u rukama, simbol molitve koja je bila središte njegova života. Za Toma, Crkva trenutno vodi postupak beatifikacije, a nedavno je proglašen slugom Božjim.
Njegov sin, svećenik Thomas Vander Woude, predvodio je misu zadušnicu. Na pogrebu je sudjelovalo više od sedamdeset svećenika, brojni ministranti i članovi zajednice.
Mnogi su govorili da je Tom svojim životom pokazao što znači kršćanska ljubav: davati sebe drugima bez očekivanja nagrade.
Tom Vander Woude ostao je zapamćen kao čovjek koji je cijeli život služio Bogu, obitelji i drugima. Njegova posljednja žrtva – davanje vlastita života kako bi spasio sina – bila je vrhunac načina na koji je živio: nesebično, ponizno i iz ljubavi.
Njegov život svjedoči o ideji da se prava veličina čovjeka ne mjeri uspjehom ili bogatstvom, nego spremnošću da voli i služi drugima.
Izvor: tvwguild.org
Prijevod: M. Đ.
