Mjesto tišine (A Quiet Place) jedan je od najboljih filmova snimljenih 2018. godine, a ujedno i jedan od najboljih filmova u žanru horora/trilera u posljednjih 10 godina, ako ne i više.
Da, dobro ste pročitali. Radi se o hororu, ali ne o klasičnom hororu u kojem je poanta što više krvoprolića, nego o hororu koji nosi određenu poruku, a koja je, vjerojatno sasvim slučajno, jednostavno prepuna kršćanske simbolike.
U samom se filmu radi o peteročlanoj obitelji Abbot koja se u vrlo kratkom vremenu nađe u postapokaliptičnom i opustošenom svijetu u kojem je jako važno ne ispustiti zvuk zbog sveprisutnih čudovišta koja reagiraju na zvukovni podražaj i bez pitanja ubijaju njegov izvor.
Njihova žrtva je i najmanji član obitelji Abbot, čijoj smrti, već na početku filma, svjedoče svi članovi obitelji, a pri čemu ništa ne mogu učiniti, jer bi svaki njihov pokret ugrozio ostale članove obitelji.
Nakon toga se radnja nastavlja godinu dana kasnije, kada saznajemo da su svijetom u potpunosti zavladala slijepa čudovišta koje aktivira bilo kakav, pa i najmanji zvuk, a ta su čudovišta na neobjašnjen način stigla iz svemira. Zbog toga svi živi ljudi hodaju određenim putem po kojem je posipan pijesak kako bi im kretanje bilo nečujno, a i oni sami ne razgovaraju međusobno. Štoviše, obitelj Abbot gotovo da i ne komunicira jezikom nego znakovnim jezikom jer je jedan član obitelji gluhonijem, tj. njihova kći.
Kako se radnja odvija, dobivamo uvid u svakodnevnicu obitelji Abbot na njihovoj farmi u kojoj se sve odvija prema dogovorenu protokolu. Upoznajemo se i s njihovom situacijom, a to je nova trudnoća, iščekivanje djeteta i zabrinutost već oko njegova prvog plača u svijetu koji ne podnosi bilo kakav zvuk.
Da film počnemo gledati od ovog trenutka, a da maknemo čitav kontekst postapokaliptičnog svijeta, pomislili bismo da se radi o prikazu najnormalnije kršćanske obitelji.
Naime, otac obitelji, Lee, u filmu je prikazan kao prototipičan muškarac koji brine za svoju obitelj, štiti je i žrtvuje se za nju, dok je majka obitelji, Evelyn, prikazana kao prototipična žena koja njeguje svakog člana obitelji, potpora je svome mužu i otvorena je životu, čak i u nezavidnoj situaciji, posve neidealnom vremenu i uvjetima, a koja pak svojim porodom doslovno „satire glavu sotoni”.
Oboje su prikazani kao roditelji koji su uvelike usmjereni na svoju djecu, koji će učiniti sve da ih donesu na svijet i da ih od istog svijeta zaštite. To shvaćaju kao svoj poziv i svoj identitet. Tako pred kraj filma, majka obitelji, u razgovoru sa svojim suprugom, a usred novonastale situacije, zaključuje: „Tko smo mi ako ih ne možemo zaštititi?” Gotovo nijedna rečenica u filmu ne odjekuje toliko koliko ova, a na to pitanja odgovara, svjesno ili nesvjesno, svaki gledatelj koji je roditelj ili se sprema biti roditelj.
Čitavo okruženje u filmu maestralno je režirano, a najviše dolazi do izražaja tišina u kojoj su primorani živjeti članovi obitelji Abbot. Ta sveprisutna tišina je tišina koja odzvanja, tišina koja para uši, tišina koja se može nožem rezati, a koja, prije svega, naglašava važnost komunikacije između članova u obitelji i međusobnog izražavanja ljubavi, što se u „starom normalnom” bilo izgubilo.
Režiju i scenarij ove odlične postapokaliptične drame potpisuje John Krasinski, koji ujedno i tumači glavnu ulogu oca obitelji Abbot, a u filmu glumi Emily Blunt, koja uvjerljivo tumači majku obitelji (u stvarnosti je također žena Johna Krasinskog), dok njihovu djecu sjajno glume mladi glumac Noah Jupe i gluhonijema glumica Millicent Simmonds.
Za iznimno pozitivnu reakciju publike i kritike svakako su zaslužni sjajna režija i gluma navedenih glumaca, no ponajviše sama tematika filma koju nitko ne bi očekivao iz današnjeg Hollywooda. Mjesto tišine film je koji govori o obitelji, komunikaciji između njezinih članova i urođenoj roditeljskoj potrebi da zaštite svoju djecu. To je film u kojem publika prati svaku gestu i radnju glavnih likova i ponovo se uči neverbalnoj komunikaciji i iskazivanju emocija, što je itekako potrebno za obnovu današnje kršćanske obitelji. Film tako svjedoči djelima glavnih likova, čime neodoljivo podsjeća na izreku sv. Franje: „Propovijedajte evanđelje svaki dan. Ako je potrebno, koristite i riječi.”
Zbog velikog uspjeha filma već je snimljen i nastavak koji je svoju premijeru trebao imati ovog proljeća, no zbog novonastale situacije odgođen je za proljeće sljedeće godine. Do tada, ako već niste, pogledajte kino najavu za prvi dio i pripremite se za napeto promišljanje izvorne svrhe obitelji i obiteljskog života.
Foto: YouTube
