Molitva je sredstvo kojim se uspinjemo prema Bogu. Tko ne moli, uvijek ima zemaljske želje. Oči su mu uvijek pune zemlje. Živi neprestano okrenut prema stvarima koje su ovdje.
Zato čovjek koji ne moli, ne spašava se. Moliti znači trebati Boga. Moliti znači živjeti u Božjoj prisutnosti kako ne bismo umrli životu ljubavi. Tko ne moli, taj je kao riba koja živi na suhom: jednom ulovljena, nakon malo vremena neizbježno umire.
Ako ne znaš biti strpljiv, to je zato što ne moliš. Ako si srdit, to je zato što ne moliš. Ako si zavidan, to je zato što ne moliš. Ako ne uspijevaš živjeti čistoću, to je zato što ne moliš. Ako ne uspijevaš praštati, to je zato što ne moliš. Molitva je život ljubavi. Bog je ljubav. Molitva nas intimno sjedinjuje s Bogom ljubavi.
Istinski molitelj je kao stablo zasađeno uz vode tekućice: Nikada ne malakše i uvijek donosi plod. Ali tko je pravi molitelj? To je onaj koji živi u Božjoj prisutnosti potreban njegove Ljubavi i njegovog Milosrđa…to je onaj koji se ne osjeća dostojnim biti u Božjoj prisutnosti…to je onaj koji ide u Božju prisutnost ne da bi Mu nešto dao, već da primi od njega dar njegovog Milosrđa.
Tko je istinski molitelj? To je onaj koji se uvijek osjeća malenim u Božjoj prisutnosti…to je onaj koji se ne osjeća prezren od Boga, pa ni sâm ne prezire nikoga i svih prihvaća s ljubavlju i milosrđem…to je onaj koji ne nabraja molitve, pa poslije kad je u svijetu zaboravlja Boga…to je onaj koji se klanja, zahvaljuje, hvali i blagoslivlja Boga u svako vrijeme, na svakom mjestu i u svim okolnostima.
Istinski molitelj, nakon što je izmolio svoje molitve, ne stavlja Boga sa strane kao da Boga ne zanima ono što čini i govori tijekom dana. Za istinskog molitelja svaka situacija postaje prilika za molitvu, svako vrijeme i mjesto su vrijeme i mjesto molitve.
Ako ne postanemo hram Božji, naša prisutnost u svijetu je kao sol koja je izgubila svoju bit i kao ugašena svijeća koja ne rasvjetljuje tmine. Amen. Amen.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
Foto: Pixabay
