Bio jednom jedan čovjek koji je imao četiri sina. Želio je da njegovi sinovi nauče da ne smiju prebrzo suditi o stvarima i događajima pa ih je poslao jednog za drugim u potragu za stablom kruške koje se nalazilo daleko od njihova doma.
Prvi je sin otišao zimi, drugi u proljeće, treći ljeti, a najmlađi je sin otišao ujesen.
Kad su se svi vratili, otac ih je pozvao da mu opišu što su vidjeli.
Prvi je sin rekao da je drvo bilo ružno, savijeno i beživotno.
Drugi je sin rekao da je drvo bilo prekriveno zelenim pupoljcima i da puno obećava.
Treći je rekao da je drvo bilo prepuno cvijeća koje je ugodno mirisalo i izgledalo predivno; bilo je to nešto najljupkije što je on ikada vidio.
Četvrti je sin rekao da je drvo bilo u jeku zrelosti, otežalo od plodova i puno života.
Ali o drvetu, kao ni o osobi, ne može se razumno suditi gledajući samo jednu sezonu. Otac im je objasnio da su svi bili u pravu, zato što je svaki od njih vidio samo jednu sezonu u životu drveta.
Ustraj tijekom teških faza u životu i bolja vremena će sigurno doći. Odustaneš li zimi, propustit ćeš obećanja proljeća, ljepotu ljeta i ispunjenost jeseni.
Ne dopusti da bol jedne sezone uništi radost i zadovoljstvo svih ostalih. Ne sudi o životu na temelju jedne teške sezone.
Živi jednostavno. Voli plemenito i darežljivo. Ustraj u nastojanjima. Govori ljubazno i blago. A sve ostalo ostavi Bogu da odlučuje.
Tuga te čini humanim. Sreća te čini ugodnim i blagim. Iskušenja te čine jakim. Uspjeh te potiče da se razvijaš. Bogu se moli da ne posustaneš. Neuspjeh te čini pokornim.
Izvor: duhidusa.com
Foto: Unsplash
