Nije jednostavno objasniti svijetu, a ni samom sebi, koliko je vizualnost muškarčeva doživljaja izražena u svakodnevnom promatranju okoline.

Nametnuta ili ne (ali uglavnom da), slika razgolićena ženskog tijela u relativno širokom području života ometa nas (muškarce) koji želimo i nastojimo čistoćom potvrditi svoj identitet pred Bogom, obitelji i djevojkom s kojom želimo provesti život ili ženom s kojom već provodimo…

Smatram da se, kao i kod ispovijedi, na ovom području trebaju razmotriti 3 osnovna odnosa: onaj prema Bogu, onaj prema samom sebi i onaj prema bližnjemu – u ovom slučaju je to opet djevojka ili žena.

Iz Božje perspektive stvari su poprilično jasne. Nisu one apsolutno dokučive niti ćemo ih ikada dokraja razumjeti, ali je jasno što On želi od nas – da ljubimo ženu kao što je Krist ljubio Crkvu te svoj život predao za nju…

Krist je neupitno bio čista srca pa je nesebično, potpuno, savršeno, u ljubavi i predano predao sebe i pokazao nam kako ćemo. Zna On da mi ne možemo sami pa nam u kontekstu ljubljenja i bližnjega i neprijatelja kaže: „Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5, 48). Pitam se bi li tražio to od nas da misli da to ne možemo ispuniti? Potrebno je jedno i nije komplicirano iako smo sposobni jako zakomplicirati isto. David nam u Psalmima često opisuje kako se ponaša u određenim situacijama, dijeli svoje borbe i trpljenja, čežnje i zadovoljstva. Tako u jednom kaže: „Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni“ (Ps 51, 12). Cijeli Psalam 51 zapravo govori o toj čežnji za čistim srcem i milosti koja nam je dana da jednim obraćanjem u sakramentu ispovijedi potvrdimo svoj odnos prema Bogu, a usko vezano odnosom prema samom sebi.

Prilično je neizbježno susresti se sa sadržajima koji će pobuditi muškarčevu maštu. Tako nedavno pričam i istražujem nešto o alatima koje želim kupiti, a moć umjetne inteligencije te njena sposobnost filtriranja izgovorenih riječi mi je na društvenim mrežama ponudila nekakve reklame tih alata. Otkrio sam da žene s pozamašnim dekolteom više nisu samo objekt prikazan uz skupocjene sportske automobile, nego sada drže i (valjda) prodaju i alate. Čudno, jer sam siguran da nisam spominjao nikakav dekolte nego samo alat i sada sam u (ne)prilici suočavanja sa samim sobom jer mi je pred oči došlo nešto što nisam tražio. Ne sviđa mi se ideja da u tolikoj mjeri moram paziti što pričam da bih ostao siguran, ali se moram nekako suočiti s tim svijetom koji hoće obezvrijediti tu ženu koja je na slici, mene i ženu koju volim i s kojom zamišljam budućnost.

Mogao bih Boga kriviti zašto je nas muškarce stvorio takve i doveo nas pred takve izazove, ali neću, jer znam da mi je dao i daje mi snagu i sposobnost da se u tim situacijama snađem. Pokušavam sročiti rečenicu u kojoj mogu objasniti koliko je žena veličanstveno biće, koliko je njeno tijelo moćno i lijepo, koliko je njena duša vrijedna i sveta, ali me ushit i pomalo ubrzan rad srca sprječavaju da nađem prave riječi, ali ih nema. Ona je nešto vrijedno divljenja. Golo ili razgolićeno tijelo žene samo po sebi nije problem. Najočitiji primjer golotinje imamo u Sikstinskoj kapeli i bilo bi suludo kada bi se iz straha prema tome prizoru svi mi ustručavali ući tamo. Problem je što brojni psiholozi koji žive, rade i djeluju u marketinškom svijetu znaju tu „slabu točku“ muškarca i (opet) iskorištavaju u srži nevino žensko tijelo da bi ga prodali ili preko njega nešto prodali. To me snažno potiče da svoje nastojanje primijenim na trenutak i odlučno kažem da neću sudjelovati u tome.

Dakle, kao i kod prisilnih misli, prisilno nametnute slike nisu naš problem. Nemamo odgovornost kada nešto POmislimo,  POželimo, POgledamo… Problem nastaje kada se misli, želji i pogledu prepustimo i lagano izostavimo prethodno naveden prefiks i grlimo odgovornost razmišljanja, želja i gledanja nesvjesni posljedica. Isti onaj zaziv iz Psalma 51 potiče da i u tim situacijama zastanemo i zatražimo ono nužno za čuvanje srca, a sada ćemo vidjeti da je čuvanje vlastita srca direktno vezano uz čuvanje srca žene koja je uz nas, koja nas poštuje i čeka, koja se nada da će biti zadovolj(e)na te mirna, sigurna i sretna.

Licemjerno je misliti da imamo toliku snagu da možemo raditi bilo što (gledati pornografiju, časopise, masturbirati, varati sebe da nas takvi sadržaji ne privlače), a pritom svoju djevojku ili ženu promatrati čistim – Božjim očima. Seksualnost je utkana u nas kao najizraženija potreba i izražena kao najintenzivnije iskustvo koje možemo zamisliti (mimo onoga u susretu sa Živim Bogom u koje vjerujemo). Malo je čudno usporediti ta dva jer smo neopravdano prepadnuti da se seksualnost ne smije spominjati u blizini Imena Božjeg, ali jedno je psovka, a drugo je razumijevanje da je to iskustvo uistinu najbliže iskustvu susreta s Njime. Kako svašta pokušava biti izopačeno – tako i to. Seksualnost je punina dana čovjeku i ništa nije imalo smisla dok je čovjek nije dobio. Sve što je Bog stvorio bilo je dobro, samo jedna stvar nije: „Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on“ (Post 2, 18), a nešto kasnije kaže kako su oboje bili goli, ali nisu osjećali stida…

Takvo nešto je naglašeno upravo zato što je zamišljeno da bude čisto. Već spomenuta sposobnost čovjeka da obezvrijedi i izopači dovela je do toga da tu predivnu Božju zamisao onečisti i uvali sve nas u probleme. Adam nije znao kako se treba postaviti, Krist je, Josip je! Muškarcu koji imalo zagrebe u svijet svetosti, bilo po životima svetaca ili po svojoj savjesti, važna je ženina sigurnost. Stoga će on paziti da sve bude kako treba. Bit će svjestan da koketiranje sa zlom nije dobro. Znat će kada i u kojim situacijama dolazi do grešne prigode i nastojat će je izbjegavati da bi sačuvao (tada još uvijek) dva srca. Muškarcu koji to nastoji važna je čednost djevojke koja se nalazi ispred njega, potrebna mu je njena pomoć. Kao što je njoj potreban njegov čvrst zagrljaj i odlučan stav, tako je njemu potreban njen mio glas i nježan dodir, pokoja pohvala i iskren osmijeh. Tako će on biti dovoljno jak i hrabar svjedočiti svoju snagu pred njom i sposoban održati čistoću i u ovom, trećem odnosu.

Ništa od ovoga ne bi imalo smisla da je predviđeno da traje cijeli život. Površnost i bunt svih koji se protive govore o ovome kao da su neke zarobljavajuće zabrane ne shvaćajući da su zapravo oslobađajuće milosti. Sakrament braka je taj koji pečati, potvrđuje, uznosi i posvećuje. A tko ne bi htio pročišćen i radostan doći pred oltar i znati da će naredna noć biti jedina takva, a ne „jedna od“… Treba biti svjestan da to i takvo čuvanje nije doživotno, nego je put posut ružama za slobodu u kojoj ćemo jamačno uživati u otkrivanju radosti zajedništva sa svojom ženom. Zamke u razmišljanju da bi se partnera trebalo isprobati prije braka toliko onesposobljavaju i magle nam oči da je jedino tako u redu, jer kao imamo pravo na nešto i moramo znati je li NAMA dobro.

Moj svijet mi kaže da prvo trebam gledati je li Bogu dobro, pa je li ženi dobro, pa s vremenom djeci, pa tek onda meni. Zapravo, meni ne mora ni biti, ali ako je njima, onda je posljedica toga da će i meni biti.  U ovome trenutku moj je glavni cilj čisto srce. Pa bilo da tražim novi auto, neki alat ili mi se gleda neki film, sposobnost koju želim ojačati jest okretanje glave od bilo kakva sadržaja koji će ugroziti tri najvažnija odnosa koja postoje. O čistoći moga srca ovise brojni životi i velika je to odgovornost. Uvjeren sam da ona nosi predivne plodove i snagu za svaku poteškoću koja se na tom putu nađe. Imamo pravo tražiti od Boga čisto srce u svakom trenutku, ali bih htio naglasiti i drugi dio ovog zaziva koji poziva na postojanost. Super bi bilo kada bi življenje čistoće postalo navika, stanje koje je stalno. Tako bi naše nastojanje preraslo u nešto više, male pobjede bi bile velike pobjede i duhom bismo postali snažni Kristovi ratnici koji razumiju svoju ulogu i smisao svog života.

DAMIR ŠILJEG
Damir Šiljeg je momak, prijatelj, sin, brat, građevinar, katolik i 'ercegovac iz Ljubuškog. Pošto je za njega dublji osobni odnos s Bogom započeo preko don Damira Stojića, goruće teme za koje se uvijek bori i svjedoči upravo su predbračna čistoća i teologija tijela. Ne voli mlaku pivu i mlake muškarce. Zna se diviti svetosti ljudske spolnosti, ženi, svakom živom stvorenju, a iznad svega Stvoritelju. Obožava djecu, veliki je ljubitelj prirode, biciklist, gitarist i aktivni član velikog župnog zbora sv. Ante na Humcu. Zna puno, ali ne propušta priliku da bude poučen. Želi učiti biti sluga svima, poput svog uzora sv. Franje Asiškog, koga je upoznao djelujući kroz framu, ali isto tako stoji čvrsto na zemlji i spreman je u Ljubavi Kristovoj druge opomenuti.