Razgovarali smo s dr.sc. Vladimirom Grebenarom, konzultantom za poduzetništvo i menadžment, suprugom i ocem šestero djece koji dolazi iz Vinkovaca. Što on misli o današnjem poduzetništvu, krizi liderstva, odnosu poduzetništva i duhovnosti, važnosti vjere za svoj život – pročitajte u redcima koji slijede.

 

Tko bio ukratko bio Vladimir Grebenar?

Prije svega predstavio bih se kao suprug i otac. Moja obitelj živi u Slavoniji u Vinkovcima. Odrastao sam u Gradištu, selu pored Županje. Kao šesnaestogodišnjak, sredinom ’90-ih, napustio sam obiteljski dom i započeo sportsku karijeru kao profesionalni košarkaš. Vrlo mlad sam se osamostalio i naviknuo na težak rad i odricanje. Posebno cijenim profesionalne sportaše, jer takav život zahtijeva puno odricanja, jaku viziju i čvrstu vjeru u uspjeh, a to su preduvjeti uspjeha i u poduzetništvu. Međutim, tada sam uz ritam dva treninga dnevno studirao na ekonomskom fakultetu u Osijeku i uspio završiti studij. Profesionalno bavljenje sportom sam prekinuo s 24 godine, jer sam razlučio da život nosi i druge izazove osim sporta, premda sam dobio tada za mene izvrsnu ponudu za nastavak karijere u inozemstvu. Već sljedeće sam se godine vjenčao sa svojom Manuelom s kojom sam sve ove godine u predivnom braku, blagoslovljenom sa šestero djece. Moja je supruga također visoko obrazovana osoba sa završenim diplomskim studijem iz financijskog menadžmenta. Nakon završenog studija nastavio sam s visokim obrazovanjem i završio specijalistički studij iz poduzetništva na ekonomskom fakultetu u Osijeku, a nakon toga i doktorski studij na međunarodnom studiju iz poduzetništva.

Čime se bavite?

Sada radim kao konzultant za poduzetništvo i menadžment. Moja tvrtka pruža dvije kategorije usluga. Prvo, vodim složene i kompleksne projekte za podizanje poslovne učinkovitosti dizajniranjem procesa, digitalizacijom procesa s IT programerskim tvrtkama i in-house izgradnjom kompetencija zaposlenika koji trebaju dalje održavati ono što je promijenjeno. Drugo, održavam edukacije u okviru Programa suvremenog menadžmenta (Modern Management Programme) koji je u vlasništvu moje tvrtke, a riječ je o različitim jednodnevnim edukacijama, seminarima od dva do tri dana i višednevnim visokospecijaliziranim poslovnim akademijama. Također, na stručnom studiju EBUS (European Business School) Zagreb vanjski sam predavač i predajem studentima različite predmete, od računovodstva, projektnog menadžmenta, marketinga, poduzetništva i dr. Unazad više od deset godina sav napor i volju iz sporta usmjerio sam na akademsku i stručnu izobrazbu i kontinuirano svake godine stjecao dodatne stručne i akademske ekspertize. Napisao sam preko 20 znanstvenih radova, a uskoro objavljujem i knjigu iz projektnog menadžmenta koja je prošla recenziju. U pripremi imam i druge materijale za objavu drugih knjiga. Posjedujem osim titule doktora znanosti i neke top međunarodne certifikate iz menadžmenta poput PMP za projekte, BSMP za strategiju, OIP za investicijsko savjetovanje i dr., što mi umnogome olakšava ugovaranje poslova. Ekspertiza pokrivena jakim certifikatima je iznimno važna jer time potvrđujete kompetencije za koje ne morate nikoga uvjeravati.

Meni nije nikakav problem danas predavati studentima, a sutra menadžerima iz velikih korporacija, jer posjedujem višegodišnje iskustvo upravljanja velikim poslovnim organizacijama iz industrije i trgovine. Štoviše, puno se slobodnije osjećam kada radim s proaktivnim poduzetnicima i menadžmentom visoke ekspertize, jer ljudi koji su visoko stručni cijene druge visoko stručne osobe. Najmanje volim raditi s pojedincima koji su zaposleni preko političkih i drugih veza, jer njih puno toga ne zanima. Nažalost, i toga ima podosta i to je jedan od najvećih problema našeg društva danas i u tom se okruženju ne osjećam dobro. Izbjegavam svaki posao gdje se čini da je prihod lagano ostvariti preko neke veze ili utjecaja druge osobe. Jednako tako odbijam svaki posao u kojem ne vidim moguće rezultate i učinke na dugi rok. U zadnje vrijeme sam više poslova odbio nego što sam ugovorio, a trenutno imam posla na pretek, i zato sam istinski radostan što u poslu uvijek prepoznajem misiju koja vodi nekom rezultatu.

Što Vas je potaklo da se bavite poduzetništvom?

Premda su moji roditelji bili poduzetnici, a sada su u mirovini, i premda sam završio dva postdiplomska studija iz poduzetništva i učio druge poduzetništvu, nisam do prije dvije godine razmišljao o pokretanju vlastitog posla. Štoviše, činilo mi se da ću još najmanje desetak godina raditi u visokom menadžmentu kao zaposlenik, a nakon toga prijeći raditi na fakultet kao profesor u trajnom zvanju. Međutim, posao top menadžera je vrlo sličan poduzetničkom s obzirom na odgovornost za rezultate. Niti jedno znanstveno istraživanje ne dokazuje da poduzetnici rade više od menadžera. Jedina razlika je što poduzetnik unosi vlastitu imovinu u posao, a menadžer kompetencije, pa je i tolerancija na rizik drugačija. Vrlo je nezahvalno u našem nedovoljno poduzetničkom društvu voditi poslovnu organizaciju u kojoj radi puno ljudi, jer je kod nas, ali i u drugim tranzicijskim zemljama, još nedovoljna svijest o važnosti kontinuiranih promjena na osobnoj razini i onda promjena u poslovnoj organizaciji. Velika većina ljudi zaziva promjene, ali nema promjena bez osobne promjene, a to je početak svake promjene na nešto bolje.

Kada poduzetnici i menadžeri žele provesti promjene u našim tvrtkama i ojačati konkurentnost nailaze na otpore koji su jačeg intenziteta nego u poduzetnički razvijenijim društvima koja se neprestano mijenjaju. Veliki dio populacije naših radnika smatra da su država i poslodavac jedini odgovorni za njihova mala primanja i životni standard. Međutim, sada radim s dosta poduzetnika, a imam iskustvo i kao direktor iz privatne velike tvrtke, i iskustva su često drugačija od onoga što se smatra općenitim. Neki ljudi u promjenama na bolje vide svoju priliku i s njima je zadovoljstvo raditi, a neki ljudi kroz promjene vide vas kao nepoželjnu osobu, jer žele prikriti svoje slabe kompetencije i zadržati sve po starom. Problem je mnogima mijenjati se i učiti nešto novo, sve u skladu sa zakonom i u okviru radnog vremena. Radna populacija u RH ima prema nekim istraživanjima gotovo polovinu ljudi koji imaju slabe oblike radne motivacije za poslodavca, odnosno onih koji su kreativni u traženju prava i veza za posao, a nisu kreativni u inicijativama na bolje i preuzimanju odgovornosti. Znam da je ovo teška istina, ali je istina s kojom se svi kao društvo moramo suočiti.

Pogledajte samo kadroviranje ljudi u javnim poduzećima, neka su se pretvorila u obiteljske tvrtke i to je sad postalo pravilo u našem društvu. Međutim, slika nije puno bolja niti u velikom broju privatnih obiteljskih poduzeća. Dosta primjera obiteljskih poduzeća koje poznajem imaju posebna pravila za svoju djecu. Umjesto da budu izjednačeni s pravima i obvezama drugih zaposlenika kao primjeri liderstva, za njih vrijede druga pravila. Nedvojbeno da su posljedice samoupravljačkog mentaliteta i dalje jake. Sudjelovao sam na jednoj tribini gdje je jedan poduzetnik iz Italije koji ima korporaciju u vlasništvu rekao da je sina nakon završenog studija ekonomije i menadžmenta poslao na rad u proizvodnju i laboratorij na nekoliko godina i stvorio od njega novog korporacijskog direktora.

Put do uspjeha vodi izborom težih odluka i težih puteva. Odlučio sam izabrati teži put s čvrstom vjerom da je istinit i da ću se moći bolje ostvariti kroz posao, ali i dati svoj doprinos izgradnji jednog boljeg poduzetničkog društva. Potpuno sam neovisan i bez ikakvih političkih veza i pomoći drugih i iznimno zadovoljan u ulozi u kojoj se sada nalazim. Prepoznajem u svom poslu misiju u punom smislu te riječi. Nikada nisam bio ovako zadovoljan i ispunjen smislom kao sada u ulozi poduzetnika. Raduje me što vidim sve više pozitivnih primjera poduzetničkog ponašanja u našem društvu. Surađujem s mladim i iznimno proaktivnim poduzetnicima koji zapošljavaju druge ljude i koji su svjesni važnosti osobne promjene i ulaganja u ljude, pravednosti, odgovornosti i onda učinkovitosti u poslu. Vrijeme neetičnog poslovanja, neisplate plaća i neplaćanja dobavljača je iza nas. Poduzetnici svjedoče da je sada puno više reda i etike u poslu. Zaposlenima rastu plaće i sve je manje tvrtki koje će radnike držati na minimalcima pa to postaje sve više izuzetak ne baš dobrog primjera. Čvrsto vjerujem da smo kao društvo osuđeni na poduzetnički uspjeh, jer i na političkoj razini pucaju razni partijski okovi.

Što je za Vas poduzetništvo?

Postoje mnoge definicije poduzetnika, no ključno je usmjerenost na akciju, ne pasivnost i čekanje da drugi nešto riješe. Najkraća definicija glasi „poduzetništvo je stvaranje“. Poduzetništvo je prije svega stvaralačko ponašanje, a postoji jednako i kod osoba koje su zaposlenici, ne samo poslodavci. Dakle, vlade visokorazvijenih zemalja uvele su programe učenja poduzetničkog ponašanja već za vrtićku djecu prije nekoliko desetljeća, a kod nas je to tek u povojima. Znanstveno je dokazano da svi ljudi mogu biti formalni poduzetnici, jer svi imaju poduzetnička ponašanja. Poduzetnikom se ne rađa, poduzetnikom se postaje. Poduzetan se može biti i u javnoj administraciji, školama, bolnicama, vojsci i policiji i drugim institucijama za koje se općenito misli da nemaju s poduzetništvom dodirnih točaka. Pogledajte američkog predsjednika Trumpa koji je i sam poduzetnik. On uglavnom govori o poduzetništvu i nacionalnim interesima. Zamislite, američki veleposlanik u RH je isto poduzetnik. Dakle, Trumpova administracija je vrlo poduzetnička, premda se bave politikom. Uopće me ne čudi što imaju stopu nezaposlenosti oko 3,5 %, najmanju u posljednjih 50–ak godina.

Prošle sam se godine školovao na George Washington Universityju i fascinirao me način razmišljanja nekih njihovih predavača. Primjerice, jedan predavač koji je i vrhunski konzultant postavio mi je prvo pitanje nakon upoznavanja: „Jeste li vodili promjene u nekoj organizaciji u Hrvatskoj i kakva su vaša iskustva?“ Moram priznati da mene nitko nije pitao ovo pitanje od naših poduzetnika s kojima surađujem. Mnogi poduzetnici još nisu dovoljno svjesni koliko je važno provoditi promjene kada ste na tržištu EU-a koje broji preko pola milijarde ljudi i čije su tvrtke prosječno konkurentnije od naših. Svjestan je taj Amerikanac da konkurentnost organizacije dolazi samo kroz kontinuirane promjene. Tko misli suprotno neka vrati u svoj dom crno–bijeli televizor, odbaci mobitele i pametne telefone, ukloni Internet i računala, priprema hranu na peći na drva, kupi novog stojadina itd. Dopunit ću definiciju poduzetništva i izjaviti sljedeće: „poduzetništvo je proaktivno stvaralačko ponašanje kroz kontinuirane osobne i organizacijske promjene.“

Je li poduzetništvo spojivo s duhovnošću i kako?

Poduzetništvo i duhovnost su isprepleteni. Zapravo, poduzetništvo je neodvojivo od duhovnosti. Sveto pismo puno je poruka koje mogu pomoći poduzetnicima. Navest ću samo neke primjere. Prva knjiga Biblije nosi naziv „Knjiga postanka“, odnosno „stvaranja“, prvi naslov je „Stvaranje svijeta“, a prvi podnaslov „Prvi izvještaj o stvaranju“, zatim prva rečenica glasi „U početku stvori Bog nebo i zemlju“. Bog je stvorio novi svijet i čovjeka iz ničega, a ta snaga pripada samo Bogu. Čovjek stvara iz nečega i po tome je sličan Bogu. „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka“ (Post 1, 27). Znanost je dokazala da svi ljudi imaju obilježja poduzetničkog ponašanja, a to je zato što su svi ljudi stvoreni na sliku Boga koji je poduzetan u stvaranju. Dakle, čovjek je sličan Bogu po pozivu da stvara nešto novo, a ne po fizičkom izgledu kako se to površno tumači. Poduzetništvo je stvaranje, a ono se realizira kada stvorite dodanu vrijednost. Dodana vrijednost nastaje kada ograničenim resursima koji imaju svoju vrijednost stvorite rezultat veće vrijednosti za druge. Svi ljudi na zemlji pozvani su stvarati nešto veće vrijednosti za druge i to je u skladu s kršćanskom definicijom ljubavi prema drugome. Stvoreno veće vrijednosti može se naći u svim područjima stvaralaštva poput sporta, umjetnosti, zabave, medicine, visokog obrazovanja itd. Rezultat koji vrijedi za druge manje od utrošenih resursa nije poduzetništvo već rasipanje.

Naprimjer, Isus je bio vrhunski tesar. Zašto baš tesar? Toliko je zanata iz tog vremena nestalo, ali zvanje tesara i dalje postoji. Takav je posao u to vrijeme zahtijevao pedantnost, profesionalnost, ustrajnost, strpljivost, usmjerenost na detalj, viziju, vjeru u uspjeh i odgovornost za rezultat. Svi ljudi koji su danas tesari svoje profesije su duhovni ljudi u velikoj mjeri. Poduzetništvo nije nepotizam, namješteni natječaji, rad preko veze i dr. Sve to puno više košta od stvorenoga, zato naše društvo ima najveću prijetnju u takvim destruktivnim pojavama. Poduzetništvo nije kada stvorite nešto što drugima šteti ili im je na prokletstvo. Einsten je izjavio da čovjek mora voditi brigu o tome da je stvorio nešto na blagoslov čovječanstvu, a ne na prokletstvo. Isus je dao nekoliko izjava koje su od velike pomoći poduzetnicima.

Prvo, Isus je izjavio da nema nikoga tko bi pošao slijediti njegov primjer odričući se prethodno stečenoga iz sebeljublja i koji ne bi primio već stostruko više na ovoj zemlji stvarajući za druge. Drugo, Isus je izjavio kako on neprestano radi, jer Otac nebeski neprestano radi. Treće, pročitajte primjer o talentima (Mt 25, 14–30) i trojici radnika te kako su prva dvojica nagrađeni promaknućem jer su stvorili dodanu vrijednost, a treći osuđen kao lijenčina i izbačen van, jer nije stvorio ništa. Mnogi ljudi ne znaju da je u tom primjeru s talentima sadržana dvofaktorska teorija radne psihologije, intrinzična teorija motivacije, X-Y teorija rada i najučinkovitiji oblik organizacije rada poput suvremenog OKR modela prema kojem zaposlenici sami postavljaju ciljeve. Interesantno, ali čini mi se da je baš taj treći (ne)radnik danas u našoj domovini preglasan s traženjem prava i očekivanjem da drugi riješe njegove probleme. Čini mi se da su ona dvojica radnika zakinuta zbog previše trećih. Siguran sam da bi Isus danas stao puno više na stranu poduzetnika nego što se to misli, jer su njegovi stavovi bili radikalni i beskompromisni u pogledu stvaranja i rada. Znanost je dokazala da su poduzetnici s takvim ponašanjem uspješniji!

Poduzetništvo je usko povezano s liderstvom, a danas, možda više nego ikad prije, imamo zapravo krizu liderstva. Kako to komentirate?

Suvremeno poduzetništvo i menadžment morali bi biti prožeti liderstvom. Liderstvo je ponašanje koje ima pozitivan utjecaj na druge, a lideri osobe koje imaju čvrst karakter i visoku ekspertizu. Ukoliko osoba nije jaka u jednom od ova dva obilježja ne može biti primjer drugima u poslovnoj organizaciji. Predajem liderstvo mnogim poduzetnicima i menadžerima. Imam iskustvo da to ostavlja veliki utjecaj na mnoge koji slušaju o liderstvu, jer nisu znali koliko značenje to ima na uspjeh. Uistinu, našem poduzetničkom društvu nedostaje lidera. Jednako tako i u politici. Trenutni odnos snaga u našem društvu između vjerodostojnog liderstva s jedne strane i populizma i manipulacija s druge strane ocijenio bih kao odnos 1:1. Takav odnos bi trebao biti najmanje 7:1 u korist liderstva. Znate kad će se taj odnos promijeniti u društvu? Kada se pojavi jedan jak politički lider, vjerodostojan i čvrst, utemeljen na vrijednostima života i slobodnog rada, neovisan o političkim kompromisima. Siguran sam da bi se odnos promijenio vrlo brzo, jer ljudi žude za pravdom i autentičnim primjerima liderstva. Ovo vrijeme uskoro dolazi! Međutim, autentično liderstvo možete prije vidjeti u nekim poslovnim organizacijama u kojima vlasnici i menadžment neće dopustiti nered i nerad i minimalce, već misiju, viziju i vrijednosti i rezultate. Nema liderstva bez rezultata za sve dionike posla. Dobit tvrtke u kojoj radnici jedva spajaju kraj s krajem je zapravo dio njihovih plaća. Dobit tvrtke u kojoj radnici imaju dobre plaće je liderstvo. Interesantno, mnogi danas koji smatraju da vjera nema nikakve veze s liderstvom u poslu citiraju Johna Maxwella, najplodnijeg autora iz svijeta liderstva, a ne znaju da je riječ o autoru koji je svećenik.

Vi ste se ohrabrili i osnovali svoju tvrtku. Je li bilo lako donijeti tu odluku? Kako su na to reagirale osobe oko Vas?

Moje obiteljske okolnosti su specifične s obzirom na to da imamo šestero male djece, a pokrenuo sam posao koji je isključivo usmjeren na slobodno tržište i neovisan o bilo kakvim vezama. Kada sam pokrenuo tvrtku, nisam imao niti jedan ugovoreni posao, no to me nije pokolebalo. Moja supruga je bila zajedno uz mene u toj odluci, a mir koji imate u obitelji uz vjeru u uspjeh u takvim okolnostima je kritičan čimbenik za pokretanje poslovnog pothvata. Mišljenje svih drugih nije mi bilo od pomoći u tim trenutcima, štoviše.

Što biste kao stručnjak i konzultant savjetovali osobi koja razmišlja krenuti u poduzetničke vode, osnovati svoju tvrtku kao i Vi?

Svojoj djeci često puta govorim da si ne dopuste da u životu druge krive za svoj život. Umjesto u druge i konkurenciju s lijeve i desne strane pogled treba usmjeriti prema gore, jer kreativnost nema granice. Kreativni, vrijedni i željni svladavanja novih kompetencija ne mogu biti neuspješni. Savjet za proaktivne, vrijedne i željne učenja? Maknite se od negativnih ljudi, makar to bili i najbliži, i donesite odluku samostalno. Pokretanje posla je put u neizvjesnost i taj put nema sigurnosti izvana i samo u razumu. Međutim, ako uskladite svoje emocije i razum naći ćete mir i vjeru u uspjeh u sebi i to je dovoljno. Glas iznutra reći će vam puno više od mnoštva ljudi oko vas.

Koliko je Vama važna vjera? 

Vjera traži hrabre ljude. Vjera nije ispunjavanje nekih strogih formi zakona, jer su vjernici koji su to činili do kraja i ustrajno na kraju razapeli Boga, a mislili su da mu time služe. Bog ne želi da čovjek vjeruje iz straha već iz povjerenja. Osobe koje vjeruju iz straha doživljavaju Boga kao strogog i dalekog suca. Bog koji je kreator svega ne želi da se strašimo, jer je strah destruktivan. Kreativan se može biti samo u miru i povjerenju. Bog nas poziva da mu vjerujemo i izgradimo povjerenje u Njega. Kako se to postiže? Ne postiže se bez molitve osluškivanja. Ne postiže se samo s molitvama nabrajanja. Katolik to ne postiže bez sakramenata. Vjernik mora u tišini svog životnog prostora i tišini srca osluškivati iz dana u dan što njegov Bog govori i u povjerenju u dobrog Oca odvažiti se za te pothvate. Samo tako sakramenti imaju ogromnu snagu. Uspjeh kako ga svijet mjeri i kako ga Bog mjeri su dva različita uspjeha. Bog je bogat svime i daje u izobilju, ali poštujući njegova pravila. Možeš imati na razne načine i bez Boga, ali si primio prokletstvo za sebe, ne blagoslov. Poznajem ljude koji su visokoobrazovani i s puno fakulteta, ali nisu se razvili duhovno. Razum je narastao, duh nije i ta unutrašnja neravnoteža nosi trajan nemir u čovjeku, strahove i pritiske na druge ljude. Zato su mnogi visokoobrazovani pomalo prepotentni, traže da im drugi daju priznanje i ispune ih zadovoljstvom koje dolazi samo od Gospodina.

Osim što ste poduzetnik, također ste obiteljski čovjek. Uspijevate li uz sve svoje obveze posvetiti se svojoj ženi i djeci?

Uživam u druženju sa svojom obitelji. Djeca mi pružaju neopisivu radost pa svaki slobodan trenutak nastojim što više posvetiti obitelji. Imamo velik auto s devet sjedala i često puta idemo na neke izlete. Vožnja u automobilu punom radosne djece i njihova pitanja i razgovori su trenutci zbog kojih mogu reći da je sav trud bio vrijedan tog iskustva. Ne mogu slovom izraziti koliko mi znači obitelj. Sa svakim novim djetetom Bog je u suprugu i mene izlio milost snage i odlučnosti. Svjedočim stoga da je lakše našoj brojnoj obitelji od mnogih obitelji koje ne žele više od jednog ili dva djeteta. Moja supruga i ja sve stignemo i ni u čemu nismo uskraćeni. Sjećam se da dok smo hodali, svjedočili smo vjeru nekim vršnjacima prije petnaestak godina koji su ipak izabrali drugi put života koji nije Kristov. Danas većina tih ljudi više nema obitelj. Veza, brak i obitelj u Kristu su neuništivi!

Gdje se vidite u budućnosti?

Tamo kuda me Gospodin pošalje!