Kad god mi se za pomoć obrati muškarac koji se bori s ovisnošću o pornografiji, obično na korištenje pornografije gledam samo kao na simptom.
Bio on toga svjestan ili ne, taj se muškarac možda koristi pornografijom kako bi se nosio s dubokim emocionalnim ranama. Kad liječi svoje rane pornografijom, muškarac stvara naviku da pribjegava pornografiji kad god se zbog tih rana osjeća pod stresom, ljut, tužan, posramljen, napušten itd. Premda je njegova ovisnost o pornografiji nepopustljiva, ona je samo njegov mehanizam za suočavanje s ranama.
Jedna specifična rana koja igra ključnu ulogu u razvoju ovisnosti jest rana privrženosti. Privrženost se odnosi na emocionalnu vezu koju dijete razvija sa svojim primarnim skrbnikom. To se obično odnosi na majku; međutim, kod većine muških ovisnika o pornografiji/seksu, smatram da su rane privrženosti s ocem kritičnije. Zdrava privrženost razvija se kad je otac aktivno uključen u djetetov život počevši od rođenja. Otac pruža dovoljno ljubavi, privrženosti i njege kroz kontakt očima, razgovarajući i pjevajući djetetu nježnim glasom, igrajući se s djetetom, tješeći ga i zadovoljavajući djetetove osnovne potrebe. To pomaže u zdravom neurološkom razvoju djeteta (Flores, 2011.).
Kroz ovaj blizak odnos dijete promatra kako se njegov otac učinkovito nosi sa stresnim situacijama. To omogućuje djetetu da vjeruje svom ocu i osjeća se sigurno uz njega. Ono zna da uvijek može računati na svog oca da će se brinuti o njemu i čuvati ga. To se zove koregulacija. Iz ovog se procesa razvija duboko povjerenje u djetetu. Ne samo da ono uči od svog oca kako se nositi sa stresnim životnim situacijama, već vjeruje da on ima snage i sposobnosti da se s njima uspješno nosi. To se zove samoregulacija. Dijete sa zdravom, sigurnom privrženošću svom ocu može razviti zdravu samoregulaciju i tako se učinkovito nositi sa životnim borbama (Flores, 2011.).
Nažalost, mnogi muškarci koji postanu ovisni nemaju zdravu privrženost prema svojim očevima. To je često rezultat dubokih obiteljskih rana:
- Zlostavljanje: fizičko, emocionalno, duhovno, seksualno
- Smrt bliskih voljenih osoba
- Razvod roditelja
- Odbijanje/napuštanje
- Obiteljska povijest ovisnosti
- Obiteljska povijest mentalnih bolesti
Ovaj nedostatak zdravog povezivanja zapravo može utjecati na razvoj mozga djeteta. Očevo samopouzdanje i sposobnost samoregulacije nisu utisnuti u dijete. Duboko u sebi ono ne vjeruje da ima snage i sposobnosti nositi se sa stresnim životnim situacijama. Umjesto da se može samoregulirati, ono postaje neurobiološki programirano za izvanjsku regulaciju. Stoga, kad postane depresivno, tjeskobno, tužno, ljuto itd., ono će gledati izvan sebe kako bi reguliralo svoje emocije na bilo koji način. To često rezultira samoliječenjem drogama, alkoholom, hranom, pornografijom i seksom. Dakle, kad god se on suočava sa stresnom situacijom, umjesto da se s njom može nositi na zdrav i učinkovit način, muškarac će pribjeći zlouporabi sredstava ovisnosti kao privremenom, disfunkcionalnom načinu regulacije živčanog sustava (Flores, 2011.).
Jedan od mojih klijenata, Joe, koristio se pornografijom kako bi se nosio sa životom. Kad je bio dijete, roditelji su mu se razveli, a otac se odselio. Gubitak oca bio je vrlo bolan i spriječio je Joea da razvije vještine i samopouzdanje potrebne za snalaženje u životnim izazovima. Čak i prije nego što su mu se roditelji razveli, veza između Joea i njegova oca bila je narušena. Od početka braka, Joeovi roditelji imali su napet odnos. Zbog stresa u braku, njegov je otac izbjegavao dom. Radio bi mnogo sati prekovremeno. Kad nije radio, bio bi vani s prijateljima. Joe je žudio za kvalitetnim i kvantitetnim vremenom sa svojim ocem; međutim, rijetko ga je dobivao. Nakon razvoda Joe je rijetko viđao oca. Ovaj nedostatak sigurne privrženosti njegovu ocu ostavio je Joea duboko povrijeđenim. Kad mu je život postao pretežak da bi se nosio s njim, Joe bi pribjegao pornografiji.
Srećom, rane privrženosti mogu se izliječiti. Kroz savjetovanje, grupe podrške i zdrave odnose, muškarac može steći samopouzdanje i vještine da se nosi sa životom bez pribjegavanja zlouporabi supstanci. Naša katolička vjera također je vrlo učinkovita u procesu ozdravljenja. Naučiti se pribjeći Bogu kao ocu punom ljubavi i zaštite može pomoći u zacjeljivanju rana privrženosti. Za one koji mogu imati poteškoća s tim, razvijanje pobožnosti prema svetom Josipu kao duhovnom ocu može biti podjednako ljekovito.
Jednom kad rana od oca (privrženosti) zacijeli, a muškarčevo samopouzdanje naraste na zdravu razinu, suočavanje sa životom zapravo postaje jednostavno i nema potrebe za pribjegavanjem pornografiji. Bog želi da svi ljudi budu jaki vođe, hranitelji i zaštitnici. Prepoznavanjem naših rana i obraćanjem Bogu, ali i stručnjacima kad je potrebno, mogu se izliječiti rane privrženosti koje potiču ovisnost!
Peter Kleponis
Preuzeto uz dopuštenje sa stranice catholicgentleman.com.
Preveo: K.P.
Foto: Unsplash
