Djeca su bila izvan kontrole, kao i računi; moj odnos sa suprugom bio je napet, i iskreno sam mislio da više ne mogu podnijeti stres na poslu. Nikada neću zaboraviti dan kada se činilo da se sve srušilo odjednom. Izgledalo je poput ružnog autoportreta, kao neka mračna slika mene s vilama u ruci pokraj nezadovoljne supruge, dok obiteljsko imanje gori. Na trenutak nisam mogao odlučiti želim li se suočiti s tim ili pobjeći.
Nisam doslovno namjeravao spakirati kovčeg. Ali bio sam u iskušenju „isključiti se“. Možda se povući u telefon ili iznenada započeti neki novi projekt koji bi mi dao izgovor da budem odsutan. Bilo je dana kada sam bio u iskušenju povući se ili jednostavno odustati.
S druge strane, postoje dani kada je otac u meni poput ričućeg medvjeda. Spreman sam boriti se za svoju obitelj, čuvati kulturu našega doma, osiguravati, voditi, unositi radost. I mislim da je taj osjećaj „borbe“ prirodniji ocu; možda je to muška inačica majčinskog instinkta. Svaki izazov je izbor — boriti se ili pobjeći — a očevi kojima se divim biraju ostati i suočiti se, biti snaga za dobro.
Borba ili bijeg?
Možda svi očevi u nekom trenutku iskuse taj nagon. Postoji bezbroj stresnih situacija — približavanje termina poroda, trenutak kada shvatiš da je tvoj stari život gotov, gledanje kako se supruga bori s postporođajnom depresijom, saznanje da ti je dijete zlostavljano u školi, strah od gubitka posla, nemogućnost plaćanja kredita — koje u muškarcu bude ili borbu protiv prijetnje ili bijeg na sigurno.
Svi smo čuli izreku: „Život je 10 % ono što ti se događa, a 90 % kako na to reagiraš.“ Mehanizam borbe ili bijega razvio se kao način preživljavanja, omogućujući očevima da brzo reagiraju na opasnosti: „Ako takneš moje dijete, branit ću ga pod svaku cijenu!“ S vremenom je lovac postao hranitelj, ali stari instinkti i dalje postoje. Muškarci i dalje vole politiku, lov, gradnju, popravljanje, istraživanje i, općenito, biti dobar boj.
Ipak, naša kultura suočava se s krizom očinstva. Stope razvoda, broj djece rođene izvan braka, priče o zlostavljanju i zanemarivanju, porast bandi u gradovima, prijezir prema svemu što je muško — ništa od toga nije novo. Gdje su nestali ti nekadašnji „lovci“, današnji očevi i hranitelji?
Dobra je vijest da su svugdje oko nas, samo djeluju u tišini — rade kako bi uzdržavali svoje obitelji, čuvali kulturu svojih domova i pozitivno utjecali na svijet. Želim pronaći takve ljude i učiti od njih. Zar ne biste i vi? Jer koliko god očinstvo bilo zahtjevno, nikada ne želim odustati. To je poziv na koji me Bog pozvao — lijep, izazovan i duboko ispunjavajući.
Uvijek postoji izbor
Toga dana u garaži shvatio sam da ne boriti se za svoju obitelj zapravo znači — pobjeći. To je odustajanje: povlačenje u telefon, gubljenje u hobijima, bijeg na posao ili u kafić, ne tražiti oprost od supruge, tolerirati loše ponašanje djece, ne slušati i ne progovoriti, birati lakši put. Tada se ne boriš za svoju obitelj niti ih vodiš prema boljemu — tada gledaš samo sebe. Bez obzira na borbu, priča o ocu koji bježi uvijek završava povlačenjem.
Mnogi očevi u nekom trenutku osjete taj primitivni poriv za bijegom od zahtjeva obiteljskog života. Ne spakiraju doslovno kovčeg, ali su u iskušenju „isključiti se“, danas najčešće kroz mobitel. Može li ih se uopće kriviti?
Kad je riječ o očinstvu, igra nikada ne završava — nema odmora, nema klupe za rezervne igrače. Ali uvijek postoji izbor. Možeš se povući ili možeš ući u borbu. Borba ili bijeg — a najbolji među nama biraju pojaviti se, spremni i odlučni.
Toga dana shvatio sam da je odluka na meni. Znao sam da želim izabrati suočavanje — a ono je uvijek stvar odluke.
Odluka: najmoćnija sila na svijetu
Najnezaustavljivija sila na svijetu jest odluka. Ako si otac, već si donio odluku o braku i djeci. Ali kada si posljednji put odlučio biti izvrstan? Naučio sam da svaka odluka zapravo uključuje dvije: odlučiti učiniti nešto i odlučiti biti izvrstan u tome.
Tko želi liječnika koji je odlučio postati liječnik, ali ne i biti dobar u tome? Ili mehaničara koji je tek prosječan? Što god da znaš da trebaš činiti, nemoj samo odlučiti to raditi — odluči biti izvrstan. Ako ovo čitaš, vjerojatno si već odlučio osnovati obitelj. Sada je vrijeme da odlučiš biti izvrstan.
„Ljudi me trebaju; računaju na mene.“
„Ne smijem propustiti ovu priliku.“
„Ako sada ne djelujem, žalit ću cijeli život.“
Tako govore očevi. Oni žive svrhovito i nemaju vremena za izgovore. Ne razmišljaju o napuštanju odgovornosti ili prekidanju odnosa. Odlučili su ostaviti trag — i zato djeluju.
Najbolji očevi nastavljaju se „boriti“ jer znaju da očinstvo nije samo biološka činjenica, nego vještina koja se razvija trudom. To je poziv. Cilj nije savršen otac, nego otac koji ne odustaje. Cilj je otac koji odlučuje biti izvrstan. Svakoga dana radi na sebi — malo-pomalo — i s vremenom postaješ znatno bolji.
Izvor: catholicgentleman.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
