Muževi, očevi, braćo, prijatelji… Moramo nastojati biti jaki muškarci i pomoći kultivirati novu generaciju ljudi. Okruženi smo s toliko muškaraca koji ne razumiju svoje prirodne uloge ili samo pokušavaju odbaciti svoje odgovornosti jer im je društvo reklo da se istina o muževnosti nekako promijenila. Traže od nas da prihvatimo, nakon što su bezbrojne generacije dokazale vjerodostojnost uloge muškarca u društvu i obitelji, da su suvremeni ʽekspertiʼ prosvijetljeni i da znaju mnogo bolje što bi muškarac trebao biti.
Apsurdnost te lažne, nove stvarnosti jako me muči. Naše društvo ima mnogo problema, ali ja vjerujem da je srozavanje slike istinske muževnosti jedan od najvećih i da loše utječe na druge naše kulturne izazove.
Zapanjen sam činjenicom da riječ ʽmuževanʼ za mnoge nosi negativnu konotaciju, no neću pokušati ni dotaknuti se te problematike ili dati svoje viđenje onoga što ja smatram pravim muškarcem. Jednostavno želim reći da, sve dok popravljamo muževnost, trebali bismo raditi i na tome da također rekonstruiramo ženstvenost. Jer vjerujem da je razmontiravanje muževnosti i važnih muških uloga u obitelji i društvu usko povezano s erozijom ženskih uloga te odbacivanjem njihove jedinstvenosti. Naše je društvo zapelo na opasnom kursu koji pokušava svakoga izjednačiti pod krinkama jednakosti i pravednosti.
Budući da Bog nije stvorio samo muškarca, nego je na jedinstven način stvorio i muško i žensko, poprilično je jasno da postoje važne i značajne razlike između njih dvoje. Ako smatramo to istinitim, tada je razumno pretpostaviti da bismo trebali ustrajati u prepoznavanju što su muškarac i žena kako bismo ih mogli štovati. Odlučimo li ignorirati razlike, tada to činimo na vlastitu opasnost, baš kao kad slanu vodu tretiramo kao pitku vodu.
Pogrešno shvaćanje koje se nastavlja širiti u našem društvu jest da su razlike svojevrsni deficiti. Jednakost i pravednost su poštapalice koje se često krivo koriste dok previše njih zapravo traži jednolikost. Muškarci i žene nisu isti i stoga se ne bi smjeli nikad tretirati na isti način. Oboje bi se svakako trebalo poštovati, no kada ignoriramo njihovu jedinstvenost, mi omalovažavamo njihove karakteristike koje su Bogom dane i različite te gubimo svrhu i korist darova (fizičkih, emocionalnih, psiholoških, fizioloških itd.) koje je Bog svakome namijenio. Žene nisu muškarci, a muškarci nisu žene.
Dok radimo na prihvaćanju i širenju prave muževnosti, nastojmo ohrabrivati naše žene, sestre i kćeri da prigrle ženstvenost. One trebaju nas da budemo muškarci, a mi trebamo njih da budu žene, jer jedno uistinu ne postoji bez drugog. Ludost je vjerovati da mi znamo bolje od Božjeg nauma pa stoga nastojmo iskreno poštovati žene i muškarce tako da ne odbacujemo njihove razlike, nego da prigrlimo darove koje svatko od njih nudi za naše obitelji i društvo.
Preuzeto uz dopuštenje sa stranice: thosecatholicmen.com
Preveo: K.P.
