Čudesna biljka bez koje je „svijet“ danas nezamisliv. Biljka oko koje se vode rasprave stoljećima. Točnije od 16. stoljeća, kada pomalo počinje osvajati Europu, pa nakon toga cijeli svijet.

Pjesnici joj pjevaju pohvale i koriste u ogromnim količinama. Političari, kraljevi i carevi slikali se s njom i time pokazivali društveni prestiž. Obični radnici koristili su je kroz povijest kako bi bar malo zaboravili na probleme i (p)opustili živce. Mladi je danas osobito obožavaju, jer ih čini većima, starijima, nadmoćnijima. Baš je fora/cool koristiti je i praviti se važan.

Postala je statusni simbol. Filmovi se ne snimaju bez nje. Doktori je koriste iako govore kako je štetna. A u svemu tome kapitalisti moćno trljaju ruke, jer su zarade basnoslovne. Bogate se na muci siromašnih i jadnih.

I ja sam je počeo koristiti, isprobavati u srednjoj školi, ali nikada nisam nastavio zbog sportskog načina života. Tek dolaskom u vojsku počinje aktivno korištenje, prvo radi društva, onda prelazi u naviku, a kasnije u ovisnost. Dugi trenutci stražarenja u bunkeru ispred neprijateljskih linija bili su skraćivani njome uz naoko opuštajuće djelovanje. Međutim, dolaskom s ratišta, ništa se ne mijenja nabolje. Naprotiv, pojačava se korištenje kao način života.

Nekima oko mene (mojoj obitelji) to počinje smetati, s naglaskom na: Tata, smrdiš! Stalno kašlješ! Mužiću, puno trošiš… Uporno sam nastojao prestati pušiti, čak sam i prestao kupovati cigarete (poznato, zar ne?!), ali ništa nije pomoglo. Jedan mi je prijatelj rekao: Kaj, pa to je najjednostavnije! Ja sam prestao pušiti dvadesetak puta!

Tek Isusovim ulaskom u moj život, primjećujem na kutiji natpis: PUŠENJE UBIJA, UZROKUJE RAK itd. U razgovoru s jednim svećenikom dolazim do zaključka kako je pušenje grijeh, jer kršim 5. Božju zapovijed koja jasno kaže: NE UBIJ. Ne samo da ubijam sebe, već i ljude oko sebe, a ako sam i ovisan o pušenju, tada kršim 1. Božju zapovijed koja kaže: Ja sam Gospodin, Bog tvoj, i nemaj drugih Bogova uz mene!

Zamislih se – zar je meni cigareta Bog? Zar će mnome vladati jedna najobičnija biljka? Zar nije Krist došao da živim u slobodi djeteta Božjeg? Zar nisam ja vrjedniji od biljke? Zar ne bi sva stvorenja, i biljke i životinje, trebale služiti meni, a ne ja njima? Tko je preokrenuo red stvari i u čiju korist? Tko mi to laže da je pušenje dobro za mene? Bože moj, smiluj mi se! Pa ja činim grijeh!

I tada mi sine, jasno kao dan. Čovjek se grijeha najlakše oslobođa ispovijedajući ga. I tako sam ja došao svom župniku na ispovijed i rekao: Ja pušim. Osjetio sam čuđenje s druge strane, ali odriješenje sam dobio. I tako je to trajalo nekoliko mjeseci. A onda, 1. studenoga 2002. godine, u srcu sam čuo riječi: „Od danas više ne pušiš“! Povjerovao sam u njih. I prestao.

Ono najzanimljivije u danima koji su uslijedili jest bio potpuni prestanak svih popratnih pojava. Od pušačkog kašlja ujutro do nervoze. Dakle, ono razdoblje kad je najteže. Nije bilo apstinencijske krize. Osjećao sam se kao da nikada nisam pušio. Bez ikakvih popratnih pojava. Upitah liječnika koliko dugo nikotin ostaje u plućima, a koliko dugo katran, na što mi odgovara da se nikotin vrlo brzo, u roku nekoliko mjeseci (hm, brzo?) iskašlja iz pluća, a katranu treba polovica vremena koje smo proveli u pušenje. Kod mene nije bilo niti nikotina niti katrana. Bog kada oslobađa i ozdravlja, On to čini u potpunosti, cjelovito.

Konačno sam bio slobodan. Jednom prijatelju sam savjetovao da prestane pušiti i da umjesto toga kupi novi auto, jer će u protivnom ti novci ishlapiti. I zaista. Nakon par tjedana dolazi k meni u novom autu srednje klase i govori kako mu je zaista rata kredita jednaka popušenim cigaretama kojih se teško odrekao. Eto, dobro i za zdravlje i za džep.

Dakle, dragi moj brate i sestro u Kristu (slobodni), zašto pušiš? I to još pod maskom?

 

Foto: Pixabay

Veseljko Kralj
Bog me u trenutku začeća pozvao na život imenom Veseljko i rodih se kao sin jedinac u obitelji Kralj 1974. godine. Nanovo se rodih (po neizmjernom Božjem milosrđu) 2001. godine i otada živim, kao beskorisni sluga u zahvalnosti i služenju Stvoritelju, koji je meni i mojoj dragoj ženi Kristini, ničim zasluženo, darovao sedmero djece i mnogo mnogo braće i sestara u Kristu. Bez njihove bih podrške bio daleko od Gospodina, koji uvijek prati svaki moj udah i otkucaj srca, koje želi, iako ponekad bez uspjeha, kucati samo za Njega.