Ne volim donositi loše vijesti, ali: postoji samo jedna savršena žena u povijesti svijeta. I ona je već zauzeta.
Lako je upasti u zamku traženja savršenstva u potencijalnoj supruzi ili nadanja da će se naša supruga konačno promijeniti i biti onakva kakvom je želimo da bude. Želju za savršenstvom u naše duše je ugradio sam Bog, stoga je sv. Augustin rekao slavne riječi: „Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.“ Ipak, često pokušavamo zadovoljiti taj nemir ovozemaljskim stvorenjima koja nas, po samoj svojoj prirodi, ne mogu učiniti potpunima. Savršenstvo možemo naći samo u Kristu. Sve ostalo neće biti dostatno.
Prestanite tragati za savršenstvom
Stoga, prestanite tragati za savršenstvom Marije. Nećete ga naći u ovom životu. (Molim vas, nemojte ovo krivo tumačiti. Vi ipak želite naći/biti sa ženom koja žudi živjeti kao Marija. To je velika razlika.) Umjesto da provodimo toliko vremena brinući o njoj, tko god da je, trebamo početi raditi na sebi.
Ako želimo suprugu posvećenu Bogu – a to bi zapravo trebao biti naš cilj – moramo je voditi u tom smjeru. Ako želimo imati svetu obitelj – a to bi zapravo trebao biti naš cilj – trebamo živjeti kao Sveta obitelj. Gospodo, vrijeme je da se počnemo ugledati na sv. Josipa.
Možda će vas šokirati da se Josip smatra drugim najvećim svecem (njegova žena Marija zauzela je prvo mjesto). Veći od sv. Petra i sv. Pavla, dvojice velikana Crkve. Veći od svetog pape Ivana Pavla II. ili svete Majke Terezije. Bio sam iznenađen kada sam prvi put čuo za to, no na kraju krajeva ima smisla: Isus je najbliži svojim roditeljima.
Josip nije bio savršen. Bio je grešnik, kao ti i ja. No, Bog ga je odabrao da bude Marijin suprug i on je svetac zaštitnik obitelji i očeva. Meni je to dovoljno dobro. Imajući to na umu, volio bih naglasiti četiri osobine sv. Josipa kojima bismo mi, kao muškarci, svi trebali težiti da ih postignemo.
Poniznost
Najsmrtonosniji grijeh je ponos. Sveta vrlina koja stoji nasuprot te korozije duše je poniznost. Sv. Josip bio je ponizan čovjek i, po mom mišljenju, to je karakteristika koja ga najbolje definira. Ponosit čovjek iznad svega drugog želi svoju vlastitu volju. Ponizan čovjek iznad svega drugog želi Božju volju. Ne mogu se sjetiti boljeg primjera čovjeka koji umire sebi i kaže „da” Bogu od Josipa u jeku otkrića da je Marija trudna.
Stavite se u njegovu kožu. Josip je otkrio da je Marija trudna, sjetio se što su mu govorili kako djeca dolaze na svijet i znao da se nešto sprema. Htio je oprati ruke od svega i učiniti da cijela stvar potiho nestane. No, Bog je imao druge planove i poslao je anđela da ga odgovori. „Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.” (Mt 1,24)
Zamislite kako je moralo biti teško povjerovati. Zamislite kako je moralo biti naporno hodati putem koji je Bog namijenio za njegov život. Ipak, Josip se ponizio, pobijedio je svoj ponos i izabrao vjerovati Bogu. Pogledajte plodove koji su izrasli iz tog izbora: dana mu je izrazita čast biti otac Isusu i muž Mariji.
Sumnjam da je mnogo nas trebalo prihvatiti nešto tako izazovno samo na temelju vjere. Ipak, svaki dan se suočavamo s malim prilikama gdje možemo reći „da” Bogu ili „da” sebi. Problem je prepoznati te trenutke i vjerovati kao što je Josip vjerovao. Naša vjera kaže nam da će Božji plan za nas dati slične plodove u našim životima, samo ako slijedimo primjer sv. Josipa.
Čednost – „Josip, njezin prečisti zaručnik”
Ove riječi izgovaramo u Pohvalama Božjem Imenu tijekom klanjanja i često je to samo odgovor koji ponavljamo kao papige. No, razmotrimo na trenutak što zapravo znače. Kao katolici vjerujemo da je Marija vazda djevica. Kažemo upravo te riječi u činu pokajanja svaki put kada slavimo misu. Kako je moralo biti teško za Josipa da se odrekne ljepote seksualne intimnosti sa svojom ženom! Kakvu je ljubav imao za Mariju kad je prihvatio njenu potpunu posvećenost Bogu! Kakav nevjerojatan primjer čednosti u koji se možemo ugledati!
U današnjoj kulturi kao pošast se šire sveprisutna pornografija, predbračni seks i preljub. Čak i ako dajemo sve od sebe da bismo živjeli čedno, uvijek postoji napast da odemo predaleko sa svojom djevojkom ili da pomislimo na drugu ženu osim naše supruge. Sjetimo se da je Krist visoko podigao ljestvicu: „A ja vam kažem, tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.” (Mt 5,28, op.prev.) To se čini kao nevjerojatno visok standard kojeg treba zadovoljiti – gotovo nepremostiv – i pritom Isus izgleda kao da nam uskraćuje zabavu. No, Krist nije došao dati nam popis stvari koje ne smijemo činiti. Došao je promijeniti naša srca.
Prava ljubav želi drugome dobro. Prava ljubav daje sebe. Prava ljubav ima jedan cilj: dovesti voljenu osobu u raj. Kada tako razmišljamo, kod čednog života se ne radi o tome da kažemo „ne” užicima koje želimo. Radi se o tome da kažemo „da” onakvoj ljubavi kakvom Bog želi da ljubimo, a ne postoji bolji primjer čovjeka koji to radi od sv. Josipa.
Ljubav prema napornom radu
Josip je bio stolar. Bio je pošten čovjek, radeći pošten posao za poštenu plaću. Gradio je. Skrbio je za svoju obitelj. Dan za danom, samo je obavljao posao. Svake godine 1. svibnja slavimo svetkovinu sv. Josipa radnika, no bilo bi pogrešno misliti da Crkva uzdiže bilo koji određeni tip rada. Umjesto toga, trebamo se fokusirati na to kako je Josip obavljao posao.
Kršćani vjeruju u posvećenje kroz rad. Sve što radimo može biti molitva ako to predamo Bogu da vršimo Njegovu volju. Sve što radimo može izgrađivati vrlinu ako se istinski trudimo i dajemo sve od sebe. Upravo to je Josip činio za svoju obitelj. Upravo zato, ako smo marljivi u svojim naporima za svoje poslodavce i za svoje (buduće) obitelji, zapravo postajemo bolji muškarci.
Tišina
Kod tišine se puno manje radi o tome da ne pričamo, a puno više o tome da počnemo slušati. Josip je bio čovjek koji je izdvajao vrijeme da čuje Boga koji mu govori. Mogao je zanemariti anđele koji su mu došli u snovima. Ti istaknuti trenuci njegovog života mogli su ga mimoići da je božanske vizije tretirao kao samo nestvarne obmane.
U današnjem svijetu, gdje/kada možemo naći tišinu? Neprestano smo okruženi bukom: slike nas zasljepljuju, pametni telefoni guraju obavijesti, trpimo reklame na radiju i Internetu, Facebook je beskrajna rijeka novosti. To nikada neće prestati i samo će postati gore. No, mi očajnički trebamo tišinu.
Ne zalažem se za to da se muškarci trebaju pretvoriti u „snažne i šutljive” tipove. Nimalo. Pravi međuljudski odnosi zahtijevaju pravu komunikaciju: i pričanje i slušanje. Komunikacija sa suprugom/djevojkom je dijalog. Komunikacija s Bogom je molitva. Kako bismo u jednom i drugom bili učinkoviti, trebamo razviti unutarnju tišinu upravo zato da bismo imali vrijeme i mjesto za slušanje. Stoga, izazivam vas da testirate sami sebe, uključite mjerač vremena na 10 minuta i samo šutite. Bit će interesantno što čujete…
Kao muškarci, neprestano bismo trebali težiti tome da rastemo u vrlinama. Iako nikada nećemo naći savršenstvo u sebi samima ili u svojim suprugama, svaki dan imamo priliku približavati se Kristu. Za primjer imamo Svetu obitelj koja pokazuje puno ostvarenje onoga što dobra i sveta obitelj jest.
Josip je uzor muškarcima koji žele postati bolji za obiteljski život, sada i u budućnosti. Svi bismo trebali odvojiti vremena za kontempliranje zašto je on jedan od najvećih svetaca Crkve i u sebi probati razviti poniznost, čednost, ljubav prema napornom radu i unutarnju tišinu kako bismo pomogli sami sebi čuti Boga.
Vrijeme je da počnemo živjeti kao Josip. Prihvatimo se posla.
Izvor: zenavrsna.com
