Agagianian, poznat po svom snažnom protivljenju komunističkoj vlasti tijekom Hladnog rata, postao je istaknuta osoba u povijesti Katoličke Crkve. U dva je navrata bio vodeći kandidat za papu. Proces njegove beatifikacije, korak prema svetosti, započeo je u Rimu 28. listopada 2022.
Biskup Krikor Badishah, pomoćni biskup patrijarhalne Bejrutske biskupije, izjavio je: „Zahvaljujući veličanstvenoj prisutnosti brojnih sudionika, Trg mučenika ponovno nije samo mjesto, već nacionalni simbol koji ujedinjuje sve Libanonce, bez obzira na njihovu pripadnost. To je svjetionik nade koji sja nad našom voljenom domovinom, neprestano nas podsjećajući na naše zajedničke vrijednosti i naše neraskidivo jedinstvo.“
Proces beatifikacije
Inicijativa za beatifikaciju Agagianiana započela je s bivšim armensko-katoličkim patrijarhom Krikorom Bedrosom XX. Ghabroyanom. Dobila je zamah kad je sadašnji patrijarh, Minassian, prije otprilike dvije godine zatražio otvaranje Agagianianove grobnice, otkrivši njegovo naizgled neraspadnuto tijelo.
Iako u Crkvi ne postoji službeni protokol za utvrđivanje je li tijelo neraspadljivo, a neraspadljivost se ne smatra znakom svetosti, proces kanonizacije tek slijedi.
Ova faza uključivala je temeljitu istragu, ispitivanje svih aspekata Agagianianova života i vrlina, a informacije su prikupljene iz pisanih dokumenata i od suvremenih svjedoka, kao i izvještaja o čudima koja se pripisuju njegovu zagovoru. Proces sada brzo napreduje.
Agagijan je bio poznat po svojim vrlinama. Djevica Marija zauzimala je posebno mjesto u njegovoj duhovnosti, a bio je odan Presvetom Srcu Isusovu i euharistiji. Bio je zagovornik pravde i služio je marginaliziranima, uključujući starije osobe, siročad i osobe s invaliditetom. Čak i nakon što je postao biskup, nastavio je posjećivati armensku dijasporu diljem svijeta.
Agagianian je obnašao nekoliko značajnih dužnosti u Crkvi. Papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom 1946. godine, a od 1958. do 1970. bio je na čelu Svete kongregacije za širenje vjere (Propaganda Fide), buduće Kongregacije za evangelizaciju naroda, te je predsjedavao papinskom komisijom odgovornom za izradu zakona za istočne katoličke crkve. Papa Pavao VI. imenovao ga je i jednim od četiri moderatora posljednjih godina Drugog vatikanskog koncila (1962. – 1965.), značajnog događaja u modernoj katoličkoj povijesti.
U vrijeme kada je papa rijetko napuštao Rim, Agagianian je služio kao izaslanik Svete Stolice, posjećujući mnoge zemlje na više kontinenata. Dva puta je smatran „papabileom“, ozbiljnim kandidatom za papinstvo, 1958. i 1963. godine.
Agagianianova veza s Libanonom
Agagianian je bio gruzijsko-armenskog podrijetla, ali je stekao libanonsko državljanstvo nakon što je u zemlju došao kao apostolski vizitator 1935. Godinu dana kasnije, u dobi od 42 godine, postao je patrijarh Armenske Katoličke Crkve.
Razvio je bliske odnose s raznim segmentima libanonskog društva i radio je na okupljanju političara. Često bi ih okupljao u armensko-katoličkom samostanu u Jouniehu (planina Libanon) na privatnim sastancima. Agagianian je odigrao ulogu u pomirenju maronitskog patrijarha Paula Meouchija s tadašnjim libanonskim predsjednikom Camilleom Chamounom. Također je pomogao u imenovanju Charlesa Heloua (koji je kasnije postao predsjednik Libanona) za prvog libanonskog veleposlanika u Vatikanu.
Agagijan je bio poznat kao „patrijarh graditelj“ zbog brojnih arhitektonskih projekata, uključujući školu i sirotište u Anjaru u Libanonu. Njegovi posmrtni ostaci položeni su u armenskoj katoličkoj katedrali sv. Ilije i sv. Grgura Prosvjetitelja, koju je izgradio u srcu Bejruta.
Izvor: catholicnewsagency.com
Prijevod: M. Đ.
