U srži katoličkog učenja jest vjerovanje da je obitelj odraz Presvetog Trojstva – zajedništvo osoba povezanih ljubavlju.
Papa Pio XII. je 7. rujna 1956. izjavio: „Bog nije stvorio ljudsku obitelj sastavljenu od odvojenih, razdvojenih, međusobno neovisnih članova. Ne. On želio da ih sve ujedini vez potpune ljubavi prema Njemu i posljedične predanosti međusobnom pomaganju kako bi ta veza ostala netaknuta.“
Tradicionalna obiteljska struktura, koju čine muž, žena i djeca, smatra se svetom jedinicom u kojoj pojedinci uče bitne vrline i vrijednosti koje doprinose općem dobru društva. Raspad obitelji odstupa od božanskog plana i ozbiljno je narušio temelje društva.
Jedan ključni aspekt obitelji započinje shvaćanjem braka kao sakramenta. Sakrament ženidbe nije samo društveni ugovor, već sveti savez između muškarca i žene, koji odražava savez između Krista i Crkve. Obitelj, stvorena ovim sakramentom, izvor je milosti i sredstvo kojim pojedinci rastu u svetosti. Posljedično, razvod brakova i obitelji jest, naravno, odstupanje od ovoga svetog saveza, što dovodi do gubitka milosti i duhovne hrane.
Katolička Crkva također uči o važnosti prokreacije unutar bračne zajednice. Djeca su Božji dar i prirodni plod bračne ljubavi. Obitelj, dakle, nije samo mjesto za njegovanje postojećih života, već i prostor gdje se novi život dočekuje i njeguje. Pad važnosti koja se pridaje prokreaciji i porast praksi suprotnih svetosti života, poput pobačaja i kontracepcije, izravne su prijetnje obiteljskoj strukturi i, posljedično, temeljima društva.
Naša obitelj je poput našeg osobnog tima superheroja, a kao katolici vidimo je kao sveti tim, koji je osnovao nitko drugi nego sam Bog. Cilj? Biti čvrst savez ispunjen ljubavlju, brigom i mnoštvom životnih lekcija koje se nastavljaju tijekom našeg putovanja ovim svijetom. To je u osnovi Božji način da se pobrine da svi odrastemo poštujući jedni druge i shvaćajući da se svaka ljudska osoba mora poštovati od najmanjeg od nas u utrobi do najstarije ljudske osobe.
Što se tiče braka, mi kao katolici znamo da se ne radi samo o tome da kažemo „da“. To je obećanje Bogu i obećanje jedno drugome da ćemo biti tim i pomoći jedno drugome da se približi Kristu. Obitelj koja proizlazi iz ovog obećanja trebala bi biti elektrana u kojoj svi podržavaju međusobni rast. Kroz uspone i padove, obitelj je sustav koji pruža snagu i hrabrost, slaveći svakog člana, kao i pozivajući ga na svetost.
Roditelji su životni treneri, uče svoju djecu kako biti dobra osoba i slijediti Božje vodstvo. Ali ako se obitelj raspadne i izgubi jednog ili oba ova trenera, djeca ne dobivaju odgovarajuće vodstvo i, nažalost, (posebno tinejdžeri) okreću se onome za što vjeruju da će ih usrećiti, poput droge, seksa i alkohola. Previše je mladih ljudi koji su izgubili život zbog nedostatka podrške obitelji i prepuštenosti sami sebi. Bez snažnih obitelji, ljepilo koje sve drži zajedno se topi.
Erozija tradicionalne obiteljske strukture odstupanje je od Božjeg plana i rezultira gubitkom milosti, moralnog vodstva i temeljnih načela potrebnih za pravedno i skladno društvo. Stoga su očuvanje i podrška obitelji bitni elementi u široj misiji izgradnje društva koje odražava božanski poredak i promiče opće dobro.
Uvijek se, posebno kao katolici, borimo za zaštitu, obranu i očuvanje tradicionalne obitelji.
Izvor: catholicexchange.com
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash