Od svih sposobnosti ljudske prirode, jedna od najvažnijih čini i pozornost. Ono čemu odlučimo posvetiti pažnju u velikoj mjeri oblikuje naš doživljaj svijeta, na dobro ili na zlo.
Naše intelektualne sposobnosti su ograničene i jednostavno ne možemo obratiti pažnju na sve vizualne ili slušne podražaje koje svakodnevno doživljavamo. Stoga naš um neprestano filtrira buku i traži ono što želimo vidjeti.
Naprimjer, ako ste u trgovini i tražite određeni proizvod, u vrlo realnom vremenu nećete vidjeti tisuće drugih proizvoda. Vaše oči ih možda registriraju na nekoj razini, ali budući da tražite određeni uzorak, vaš će um filtrirati sve što nije taj uzorak. Vidite, a ipak ne vidite jer ne obraćate pažnju.
Slično tome, ako odlučimo obratiti pozornost na ono što je dobro, istinito i lijepo u životu, ako to namjerno tražimo, to ćemo i vidjeti. Ali ako odlučimo vidjeti i obratiti pozornost na sve ono što je nesavršeno, slomljeno i zlo u svijetu, neizbježno ćemo to pronaći.
Dobivate ono što očekujete; vidite ono što tražite. To je ono što je naš Gospodin mislio kad je govorio o oku kao svjetiljci tijela: „Oko je svjetiljka tijelu. Dakle, ako je oko tvoje čisto, cijelo će tijelo tvoje biti puno svjetla; ako li oko tvoje nije čisto, cijelo će tijelo tvoje biti puno tame.“ Drugim riječima, Gospodin nam je govorio da će nas ono čemu odlučimo posvetiti pažnju ispuniti svjetlom ili tamom.
Sadašnji trenutak
Unatoč moći pažnje da nas ispuni svjetlom ili tamom, rijetko obraćamo pažnju na ono na što uopće i obraćamo pažnju. Naše misli sijevaju s jedne stvari na drugu i katkad se možemo osjećati kao da imamo malo ili nimalo kontrole nad njima. Mediji privlače pažnju i preplavljuju nas s tisućama informacija na dnevnoj razini te nas tako oblikuju kako žele.
Iako se katkad može činiti da je problem fragmentirane pažnje jedinstveno moderan problem, u svojoj biti nije. Čak su se i pustinjski oci koji su živjeli sami u špiljama žalili na svoje lutajuće misli.
Uhvaćeni u ovoj mreži distrakcija koje fragmentiraju našu pažnju, osjećamo čežnju za mirom. Ponekad se u nama može pojaviti želja za sjedinjenjem s Bogom ili molitvom, ali kako ga uopće možemo tražiti kada jedva možemo zadržati fokus dulje od nekoliko sekundi?
Ova praksa započinje spoznajom da Bog nije negdje drugdje. Nije gore na nebu, niti je njegova prisutnost ograničena na geografsku lokaciju. Nebo nad nebesima ne može ga obuhvatiti. Naprotiv, on sve sadrži u sebi, i kako nam sveti Pavao kaže, „u njemu živimo, mičemo se i jesmo“ (Dj 17, 28).
Bog je ovdje. Sada. U ovom trenutku. On je bliži nama nego što smo mi sami sebi. Doista, ako bi prestao biti prisutan, prestali bismo postojati. Kao što možemo namjerno usmjeriti pogled tražeći nešto određeno u trgovini, možemo odabrati tražiti Božju prisutnost. Možemo se probuditi za njegovu stvarnost ovdje i sada, u ovom trenutku. To zahtijeva trud, koliko god rastreseni bili, ali to je trud koji će donijeti vječne plodove.
Ako ponekad, uhvaćeni u močvari distrakcija modernog svijeta, osjetite uznemirenje, čežnju za Bogom, shvatite da ne morate ići daleko da biste ga pronašli. On je ovdje i sada među vama. Samo trebamo imati oči da vidimo, i ako nam je oko čisto, bit ćemo ispunjeni svjetlošću.
Izvor: catholicgentleman.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
