Čovjek postoji ukoliko je osoba. Osoba je pak dostojanstvo i partnerstvo samome Bogu. Osoba je čovjekova svijest i samosvijest, čovjekova odgovornost i njegova veličina, dostojanstvo i bezgraničnost. Svaki je čovjek originalna osoba, ima svoj identitet, u osobi je trajnost čovjekova identiteta i originalnosti.
Čovjek ne može postati netko drugi, ne može izaći iz svoje osobnosti. Čovjek uvijek može biti drukčiji, ali nikada netko drugi. Smisao čovjekove osobnosti i života jest unutarnji bezgranični razvoj. Ipak, u svim promjenama on ostaje identičan samomu sebi. Kao osoba čovjek je odgovoran za sebe i za one koje susreće. Jedan takav susret, a kasnije i telefonski poziv, potvrdio je sve ali, još je i više, ostavio je duboki trag i svijest u meni kao hagioasistentu što znači odgovorno susresti osobu i vratiti joj njezino dostojanstvo.
Kako bismo se mogli odlučivati za pravi put, ono za što se odlučujemo mora biti temeljito motivirano. Zato je važna ne samo spoznaja nego još više praksa: otkrivanja motivacije, iskustvo sreće kad se odlučujemo za moralno dobro.
U životu najprije trebamo imati doživljaj i iskustvo da smo voljeni, tek onda smo sposobni voljeti. Ljubav je vrhunac zdravlja za svakog čovjeka i u bilo kojoj traumi, ili, kako bi rekao Bruce H. Lipton: „Upotrijebite inteligenciju stanica da pogurnete čovječanstvo na višu prečku evolucijske ljestvice, gdje oni koji najviše vole, čine više od pukog preživljavanja.”
Izvor: hagio.hr
Foto: Unsplash
