U suvremenom svijetu, u kojem je sve manje brakova, posebno je ugrožen identitet oca. Sve je manje djece koja žive sa svojim roditeljima, a sve više onih koja žive u obitelji u kojoj mamin muž nije djetetov otac, ili tatina žena nije djetetova majka. Uz to, sve više je djece koja uopće ne znaju tko im je otac. Mladi ljudi su zato veoma zbunjeni oko pitanja braka i obitelji. Mnogi se pitaju što uopće znači – biti muškarac, i što to znači – biti žena! Što znači biti otac i majka! Što je obitelj?
Što je Isus molio u noćnim bdjenjima? Učenici su su ga viđali kako im se, nakon noći probdjevene u molitvi, približava, a lice mu blista nezemaljskim sjajem. I jednostavni, kakvi su bili, zamolili su ga da ih nauči moliti. Htjeli su iskusiti čarobnost kojom je zračilo Njegovo lice nakon cjelonoćne molitve. I – On ih je naučio moliti: “OČE NAŠ“.
Kad sam jednu vrlo pobožnu i svetu vjernicu upitala što je prvo što nas Isus uči moliti u „Očenašu“, jednostavno je odgovorila: “Budi volja tvoja“… A nije! Kad sabrano molimo molitvu koju je Isus svoje učenike naučio moliti – shvaćamo da On objavljuje Boga najprije kao Oca našeg: „Oče naš, koji jesi na nebesima“, a odmah potom „SVETI SE IME TVOJE“. Isus nas, dakle, poziva da najprije Ocu Nebeskom podamo čast, da svetimo Njegovo Ime, da budemo svjesni Njegove dobrote, jer kad Njemu dajemo čast, kad Njega posvećujemo – sve posvećujemo! Anđeli i arkanđeli neprestano se klanjaju i slave BOGA OCA!
Sljedeći zaziv je: „Dođi kraljevstvo tvoje“, i tek tada Isus govori: “Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.“ A nebo je savršeno baš zato što je obasjano voljom Božjom… Kad to srcem shvatimo i to želimo živjeti – u nama se događaju čuda: neopisivi mir i radost tako ispune naš duh i dušu – da smo spremni shvatiti i prihvatiti – bezuvjetnu ljubav Božju, kojom smo ljubljeni već sada, a nastavit ćemo tako biti ljubljeni u vječnosti.
Sjećam se jednog dječačića, učenika prvog razreda. Uvijek smo molili zajedno „Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome“… I kadgod bi došli do onog „kako bijaše u početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen“ pitao bi me: “Je li ti znaš koliko je to godina? Koliko je to milijuna godina? Znaš li ti koliko je to godina – „kako bijaše na početku“ i u „vijeke vjekova“?“ Znaš li ti kad je bio početak? I koliko je to milijuna godina, milijardi godina od tada prošlo?“„ A kad bi vidio moje iznenađenje na te njegove riječi – samo bi odmahnuo: “Ma, vi odrasli… Kako vam objasniti što je Slava Ocu… kad ne znate ni koliko je to „u vijeke vjekova“.
Dječak je Očenaš, Zdravomarijo i Slavaocu naučio moliti kod časnih sestara kod kojih je išao u vrtić i moleći sa svojim roditeljima. Otac mu je ideal i uzor.
Vjerujemo da je Isusu u svakodnevnom životu bio uzor sv. Josip. Nebeski Otac odgoj svoga Sina povjerio je Josipu iz Nazareta i njegovoj supruzi, Djevici Mariji: „A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu“, izvještava nas sv. Luka (Lk 2, 40)
Otac je bitan lik u životu svakog djeteta – i svoga sina, i svoje kćeri. On svojim prisustvom i očinskom brigom može biti kao Otac na sliku „Oca nebeskog“ ili svojim zanemarivanjem djeteta kao negativan lik (nasilnik, preljubnik, kockar…) kao „otac laži“, kako sv. Ivan naziva Sotonu. Kao dobar otac, veliki je blagoslov i emotivni oslonac svome djetetu i svojoj djeci, a kao nasilnik, preljubnik ili u bilo kojem smislu problematičan, otac je izvor patnji i rana koje njegovo dijete nosi kroz sav život, i tek ga Božjim očinstvom može izliječiti i osmisliti. Takav je slučaj izvanbračnog djeteta – Živka Kustića, koji sa svojim biološkim ocem nikada nije komunicirao, ali je imao baku, koja mu je približila Boga kao Oca i odgojila ga za vrsnog vjernika, katolika, novinara, ali i supruga, i oca, i katoličkog svećenika istočnog obreda.
Nažalost, mnogi mladići koji se nalaze u hrvatskim ustanovama za odgoj mladeži, kao i oni i koji su završili u zatvorima, nisu imali dobre očeve, ali ni dobre majke i bake. Najviše zatvorenika dolazi iz nesređenih obitelji, i najviše ih je raslo uz oca: grubijana, koji je zanemarivao obitelj i djecu, jer je i sam iz takve obitelji… I tako – iz generacije u generaciju djeca pate i ne mogu si pomoći. Sjetimo se kako je bio potresan Križni put na Veliki petak u Vatikanu prošle godine, gdje su sve postaje molili – zatvorenici…
Sveti Otac je ovu godinu proglasio „Godinom sv. Josipa“, kome je sam Bog Otac povjerio odgoj svoga Sina. Nijedan evanđelist nije zapisao ni jednu Josipovu riječ, a ipak, kako navodi Catholic News Agency, posvećenje svetom Josipu širi se među američkim katolicima poput šumskog požara. U sv. Josipu i njegovu životu s Marijom, s kojom je prošao mnoge životne kušnje i teškoće, mnogi mladići i djevojke nalaze nadahnuće za svoj život i pripremu za osnivanje obitelji. Unatoč agresivnom nastojanju svih svjetovnih medija da razbiju i omalovaže obitelj muškarca i žene, ovi, izranjeni mladi ljudi, baš njih, Isusovu majku Mariju, njezina zakonitog supruga Josipa i njihovo i Božje Dijete Isusa otkrivaju kao ideal koji se treba i isplati slijediti. Svakom djetetu je i danas potreban otac koji uz majku, s kojom živi u miru i ljubavi, i voli svoju djecu.
Lukino evanđelje nam svjedoči da Josip i Marija iz Nazareta vole svoje od Boga darovano Dijete, međusobno se potpomažu i svoje dijete odgajaju u ljubavi i prihvaćanju bez mnogo riječi, pogotovo bez međusobnog optuživanja i svakodnevnog prigovaranja. Sveta Obitelj je uzorom kako roditelji i djeca mogu biti sretni i u šutnji, u kojoj daju prostora nadahnućima Duha Svetoga. Tako se roditelji brinu za svoju djecu bez mnogo riječi, bez svađe i međusobnog predbacivanja, u tišini koja je obogaćenje. Jer – samo se u tišini vlastite duše i međusobnog prihvaćanja… jasno može čuti i prihvatiti Božji glas i nadahnuće Duha Svetoga.“ A Duh Sveti uvijek u dušu unosi mir i radost. Majka Terezija je to objasnila: “Bog govori u tišini. Pogledajte sunce mjesec i zvijezde – kako se kreću u tišini. Pogledajte drveće, cvijeće i travu – kako rastu u tišini“.
Izvor: obitelj-malih-marija.com
Foto: Unsplash
