Dijete koje ne opere ni vlastiti tanjur
s vremenom počinje živjeti kao da mu je cijeli svijet nešto dužan.
I ne — ovdje nije riječ o tanjuru.
Riječ je o stavu.
O tom ugodnom razmišljanju koje kaže:
„Netko drugi će to učiniti umjesto mene.”
Dijete koje ostavlja sve posvuda,
čeka da mama donese, pospremi, opere…
ne uči se samostalnosti —
uči se ovisnosti o drugima.
Jer onaj tko nikada ne pomaže u kući,
kasnije će kao odrasla osoba kriviti vladu,
sudbinu
ili druge ljude
za život koji sam nije htio graditi.
To je osoba koja govori:
„Svijet je nepravedan”,
zaboravljajući da sama nikada nije napravila ni korak
kako bi ga učinila boljim.
Karakter se ne rađa iz govora.
On se oblikuje u malim, svakodnevnim djelima:
pranjem tanjura,
metenjem poda,
poštivanjem pravila.
Tu započinju zahvalnost, odgovornost i poštovanje.
Tko ne nauči pomagati,
neće znati ni održati obitelj
niti cijeniti ono što ima.
Odgoj odgovorne djece je naporan.
Ali odgoj komotnih?
To je recept za katastrofu.
Ako odgajaš — uči suradnji.
A ako si to dijete — shvati:
tvoji roditelji nisu posluga.
Tvoj dom nije hotel.
Ti si dio obitelji.
A to znači da i ti imaš svoj dio koji trebaš dati.
(Nepoznat autor)
Foto: Unsplash
