Živimo u svijetu bezbrojnih mogućnosti i mislimo da nam je baš sve dopušteno samo zato što je dostupno, legalno ili barem legalno do neke mjere. Međutim, apostol Pavao nam jasno govori da, samo zato što nešto možemo učiniti, ne znači da bismo to tre bali i smjeli učiniti. Isti je slučaj s pornografijom.
Pornografija, koju nerijetko nosimo u džepu, dostupna nam je na samo jedan klik, a društvo i kultura umanjuju njezinu štetnost i potiču njezinu konzumaciju. Pornografija nam je tako dopuštena, no mi nismo ti koji vladamo njom. Ona vlada nama, a mi nimalo nismo slobodni.
Ako malo razmislimo o pravoj slobodi, ona se ne sastoji u činjenju onoga što nam je dostupno, već u činjenju onoga što je za nas dobro i u snazi da se odupremo onome što nam šteti. Ako se nečemu što nam šteti ne možemo oduprijeti ili se pak odupiremo s velikom mukom, imamo ogroman problem. Ako određenoj na pasti ne možemo reći NE, naš DA tada ništa ne vrijedi i mi nismo slobodni. Stavimo si pred oči primjer divljeg konja.
Kad se netko susret ne s divljim konjem, suočen je s dvije opcije: ili će konja ubiti ili će konja ukrotiti. Naravno, ova je druga opcija logičnija, ali i znatno teža. Potrebno je uložiti puno truda da bi se konj ponašao upravo kako mi to želimo i da pritom ne naudi nama i drugima, ali se taj trud nakraju jako isplati jer taj konj tada ide kamo mi želimo, a ne kamo on to želi.
Isti je slučaj s pornografijom. Suočeni s pornografijom, imamo sljedeće opcije: ili ćemo joj se prepustiti, pri čemu će ona polako „ubijati” nas, naše odnose i u konačnici društvo, ili ćemo je ukrotiti. Treća je opcija pak minorizirati problem pornografije ili se boriti s njom više-manje uspješno, biti zahvalan na možda malim i rijetkim pobjedama, ali nikad u konačnici dostići pravu slobodu.
To je u biti neozbiljna borba s pornografijom jer se duboko u sebi ne želimo uhvatiti u koštac s njom, bojeći se ozbiljnosti ili same borbe ili činjenice da bi ona doista mogla postati problem prošlosti, a ne više važan dio nas. Kako kaže sv. Pavao na jednom drugom mjestu: „Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha” (Hebr 12, 4), a to nerijetko vrijedi i za naš pristup borbi protiv bluda.
Pravu slobodu u borbi protiv pornografije možemo postići tek prepoznavanjem vlastitih okidača na nju, njihovom ozbiljnom analizom, a na kraju i ispravnom reakcijom na te okidače. Naime, nerijetko nas naše emocije, misli i obrasci ponašanja, ali i drugi ljudi, okolina i razni sadržaji, odvlače u smjeru u kojem ne želimo ići, a da mi toga uopće nismo ni svjesni, no njihovim osvješćivanjem, analizom i razvijanjem odgovarajuće strategije, mi ozbiljno pristupamo našem problemu pornografije.
Prepoznavanje vlastitih okidača tako je prvi korak prema našem oslobođenju. Okidači se, naravno, razlikuju od pojedinca do poje dinca, ali svi dijele zajednički nazivnik: vode nas prema tome da popustimo napasti.
Možemo ih podijeliti u više skupina. Oni mogu tako biti izvanjski (okolina, sadržaji, ljudi) ili unutarnji (emocije, misli, obrasci ponašanja), a mogu biti i spolni ili nespolni. Nerijetko je ovdje riječ o negativnim emocionalnim stanjima, poput stresa ili tjeskobe, dosade i dokolice, umora, usamljenost, ljutnje, samosažaljevanja, osjećaja manje vrijednosti itd., kad mi često spuštamo štit obrane i dopuštamo proboj pornografije u naš život. Zdrava emocionalna stanja ne odvode nas u pornografiju u tolikoj mjeri, no kod ovakvih emocionalnih turbulencija mi nerijetko padamo u pornografiju istog trena.
Ovo je izvadak iz knjige „Projekt 41: konačna pobjeda nad pornografijom” u izdanju Naklade Crisinus, čije prenošenje vrijedi isključivo za portal „Muževni budite”. Više o samom Projektu možete saznati ovdje.
Foto: Unsplash
