Prvi župljanin kojeg je sreo u Arsu bio dijete. Jedne večeri u veljači 1818., Vianney se prvi put približio svojoj župi. Antoine Givre, pastir, ugledao je svećenika kako korača prema njemu, izgledajući poput seljaka na putu iz Lyona. Gurao je klimava kola u kojima je nosio svoje oskudne stvari. Pitao je za put do Arsa. Antoine mu je pokazao selo niz cestu, slabo vidljivo u noći. “Kako je malo”, tiho je rekao svećenik. Kad su stigli do crkve, Vianney je rekao dječaku: “Hvala ti što si mi pokazao put do Arsa. Pokazat ću ti put do raja.”
Tijekom svog dugog djelovanja u Arsu, Vianney je postao poznat po svojim vjeronaučnim satovima s djecom. Njegove su lekcije bile jednostavne, ali duboke. I odrasli su počeli ostajati i slušati. Uskoro su satima stajali u redu kako bi se ispovjedili pred njim. Ljudi bi putovali na velike udaljenosti kako bi ovom djetinjastom čovjeku ispričali svoje grijehe.
Bio je to pravi preokret za svećenika koji nije imao poseban talent za javni nastup, bio je ravnodušan znanstvenik, nije mario za napredovanje u karijeri, nije imao stručne planove za evangelizaciju, metode, a zasigurno ni video seriju ili profesionalne tehnike za izgradnju crkvene zajednice. Umjesto toga, sveti Ivan Vianney jednostavno je otkrio paradoks onoga što znači postati poput djeteta.
Oni koji su poput djeteta istinski su mudri, dok oni opsjednuti “odraslim” brigama završavaju s površnim razumijevanjem i iskustvom svijeta. Sveti Ivan Vianney jedva je znao čitati latinski, ali je mogao čitati duše.
Desetljećima kasnije, 4. kolovoza 1859. godine, Vianney je umro. Sljedeća osoba koja je umrla u Arsu bio je pastir Antoine Givre, 9. kolovoza. Njih dvojica su doista zajedno otputovali u raj.
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.
